:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Da mi je biti morski pas (1999), Hrvatska, boja, 75min, HTV, r., sc. i glazba: Ognjen Sviličić, df.: Vedran Šamanović, sgf.: Gorana Stepan, kgf.: Ruta Knežević, ul.: Vedran Mlikota (Kristijan), Josip Zovko (Mate), Elvis Bošnjak (Ive), Edita Majić (umjetnica), Ecija Ojdanić i Jasna Jukić (Splićanke), Bruna Bebić-Tudor (Dode), Vanča Kljaković.

Ruralni mladići Kristijan i Mate kruže Splitom ne bi li upoznali osobe suprotnog spola, no nemaju sreće s bahatim gradskim djevojkama. Djelatnik pivovare Ive upropasti tisuće boca, ugrozivši egzistenciju trudne supruge pa, tražeći utjehu u alkoholu, upoznaje otkvačenu i depresivnu umjetnicu.

Cjelovečernji prvijenac O. Sviličića (1971) često je kritiziran zbog netočna prikaza grada Splita i hrv. društv. odnosa, iako su pojedini kritičari hvalili slojevitost i narativnu funkcionalnost različitih tipova komike vezanih uz pojedine narativne linije. Odmjereni tempo sugerira banalnost naizgled golemih problema, a dominantnom nostalgičnom ugođaju pomaže i odmjereno stilizirana fotografija te lik (V. Kljaković) koji razgovara s pokojnom suprugom. Uz nagradu kritičara Oktavijan, film je osvojio Zlatne arene za scenografiju, kostimografiju, žensku epizodnu ulogu (E. Majić) i masku (Sadika Bečić, Verica Grgurić).