De Niro, Robert

De Niro, Robert, amer. glumac (New York, 1943). Iz obitelji slikara, već kao adolescent nastupa u off-brodvejskim predstavama. Učio glumu u Dramatic Workshopu i Actors’ Studiu (pod vodstvom S. Adler i L. Strasberga), na filmu debitirao 1965., prve važnije uloge glumi u niskobudžetnim djelima B. De Palme (Pozdravi, 1968; Svadbena zabava, 1969; Zdravo mama!, 1970) i R. Cormana (Krvava mama, 1970). Status zvijezde i vodećega karakternog glumca postupno stječe → Ulicama zla te, osobito u → Kumu II (Oscar), nastupajući potom u nizu važnih filmova: → Taksist, → Dvadeseto stoljeće, → Lovac na jelene. Glumac upadljive fizičke prisutnosti, vidljivu glum. tehniku rabi za pojačavanje uvjerljivosti lika, vješto se transformirajući za uloge različite dobi i fizičkog izgleda, npr. u → Razjarenom biku (Oscar). Osobito uspješno surađuje s M. Scorseseom, iskazujući znatan glum. raspon, iako često glumi likove tal. podrijetla. Najcjenjenije su njegove uloge traumatiziranih muškaraca u borbi s destruktivnim porivima (npr. Taksist), kojima se njegovi likovi znaju potpuno prepustiti, katkada čak prelazeći u demonsko, npr. u Rtu straha (M. Scorsese, 1991). Uvjerljiv je, međutim, i kao običan, moralno stabilan muškarac, npr. u vlastitom red. debiju Priča iz Bronxa (1993), a kliše iskusnog, ali senzibilnog mafijaša, kakve često glumi, razbija ne samo karakternim (npr. → Misija, Zemlja policajaca, J. Mangold, 1997), nego i komičnim ulogama (npr. Kralj komedije, M. Scorsese, 1983; Analiziraj ovo, H. Ramis, 1999). Od kraja 1980-ih često se pojavljuje i kao producent. Ostale važnije ul.: → New York, New York, → Bilo jednom u Americi, Anđelovo srce (A. Parker, 1987., kao Lucifer), Nedodirljivi (B. De Palma, 1987), → Dobri momci, Buđenja (P. Marshall, 1990), Casino (M. Scorsese, 1995), Vrućina (M. Mann, 1995), Jackie Brown (Q. Tarantino, 1997), Ronin (J. Frankenheimer, 1998).

N. Gilić