Deset zapovijedi

Deset zapovijedi (The Ten Commandments, 1956), SAD, boja, 221min, Paramount, r.: Cecil B. DeMille, sc.: Aeneas MacKenzie, Jesse L. Lasky Jr., Jack Gariss, Fredric M. Frank, prema romanima Na orlovim krilima A. E. Southona, Princ Egipta Dorothy Wilson i Vatreni stup J. H. Ingrahama i motivima iz Biblije, df.: Loyal Griggs, glazba: Elmer Bernstein, sgf.: Hal Pereira, Walter H. Tyler, Albert Nozaki, Sam M. Comer, Ray Moyer, spec. efekti: John P. Fulton, ul.: Charlton Heston (Mojsije), Yul Brynner (Ramzes), Anne Baxter (Nefertiti), Edward G. Robinson (Dathan), Yvonne De Carlo (Sefora), Debra Paget (Lilia), John Derek (Jošua), Vincent Price (Baka), John Carradine (Aron), Nina Foch (Bitija), Cedric Hardwicke (Seti), Martha Scott (Johabel), Olive Deering (Miriam), Judith Anderson (Memnet).

Dok se žid. narod nalazi u sužanjstvu u Egiptu, Židov Mojsije biva odgojen kao egip. princ. Nakon sukoba s faraonom Ramzesom, Mojsije odlazi u progonstvo iz kojega se vraća kao osloboditelj svojega naroda te povede Židove iz Egipta.

Zvučni remake DeMilleova istoimenog nij. filma iz 1923. posljednje je redateljevo djelo, ujedno i vrhunac njegovih biblijskih i pseudopov. filmova. Majstorski kombinirajući temeljne značajke svojega prosedea – sklonost prema melodramatičnosti, pompoznosti i raskošnoj scenografiji – DeMille se karakteristično oslanja na glumce i njihovo mjesto u prostoru (posebice suprotstavljanje podjednako karizmatičnih Hestona i Brynnera), spektakularne prizore poput egzodusa Židova i slavljenja Zlatnog teleta, koji, vizualnom plastičnošću, bojom i kompozicijom kadrova očituju utjecaj religioznog slikarstva XIX. st. (G. Doré, J. Martin) potvrđujući ujedno redateljev osjećaj za orkestraciju kretanja mase (prema nekim navodima u sceni egzodusa sudjelovalo je 12 000 statista). Ti se prizori odlikuju za ono doba, vrlo inovativnim specijalnim efektima (nagrađeni Oscarom), poput scena otvaranja Crvenog mora i gorućega grma.

B. Kragić