dijalog

traži dalje ...

dijalog, razgovor likova u film. prizoru (naziv obuhvaća i obraćanje samome sebi nasamo – monolog). D. se planira i posebno ispisuje u scenariju i knjizi snimanja, a katkad ga pišu specijalizirani scenaristi, pisci dijaloga. D. ne čini samo ispisiv tekst, nego i intonacijska izvedba (paralingvistička strana), a kad se prizor razgovora vizualno predočava kadrovima, filmski d. ne obuhvaća samo govornu razmjenu, nego i koordiniranu razmjenu pogleda, mimike i gesta, prostornog razmještaja, orijentacije i postave tijela – tzv. neverbalnu komunikaciju. Svi ti vidovi dijaloga stvaralačkim su područjem glume, a predočavanje ovih vidova i tijeka dijaloga stvaralačko je područje kadriranja i raskadriranja, odn. montažnog vođenja gledateljeve pažnje pri praćenju razgovorne razmjene (→ kontinuirana montaža). Ako se govornik/govornici ne vide u kadru, d. se označava s oznakom OFF, a tako se označava i glas koji ne pripada prizoru (→ naracija, → komentar). U nij. filmu (nij. dijalog) prizorno se predočavalo samo neverbalnu razgovornu razmjenu, a verbalni dio dijaloga ispisivan je odvojeno u međunaslovima.

H. Turković

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

dijalog. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/340>.