:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Diskretni šarm buržoazije (Le Charme discret de la bourgeoisie, 1972), Francuska, boja, 100min, Greenwich Film Production, r.: Luis Buñuel, sc.: L. Buñuel, Jean-Claude Carrière, df.: Edmond Richard, ul.: Fernando Rey (Rafael), Jean-Pierre Cassel (Sénéchal), Stéphane Audran (Alice), Paul Frankeur (Thévenot), Delphine Seyrig (Simone), Bulle Ogier (Florence), Julien Bertheau (biskup), Muni (seljanka), Michel Piccoli (ministar).

Večere skupine pripadnika visokog društva neprekidno prekidaju vizualizacije njihovih fantazija i prizori u kojima hodaju cestom izvan grada.

Strukturiran napetošću između verbalne i vizualne diskretnosti kao temelja građ. kulture te niza indiskretnih i transgresivnih postupaka na svim diskurzivnim razinama, film majstorski povezuje mnoge središnje interese Buñuelova opusa, od ambivalentnosti identiteta i neprimjetnog prelaženja pripovjednih razina do dijalektike norme i transgresije te nerazdružive isprepletenosti stvarnosti i fantazije. Besprijekorna vanjština i ponašanje likova koji predstavljaju oslonce buržujskog poretka, supostavljena sekvencama koje prikazuju njihove košmarne snove, neutažene žudnje i potisnute nagone, postaje klaustrofobičnim sklopom društv. obreda, a jedinim izlazom preostaje žustra šetnja cestom koja ne vodi nikuda. Ključna epizoda u kojoj se protagonisti iznenada zateknu na sceni, prinuđeni izvesti prizor iz komada Don Juan Tenorio Joséa Zorille, uokvirena snom unutar sna, u prvi plan dovodi višeslojno igranje uloga kao osnovnog načina postojanja u društvu, prokazujući istodobno oblike soc. ponašanja kao izvanjske manifestacije potisnutih edipalnih sadržaja. Infantilnost plutokratskog mentaliteta i apsurdnost tjelesnih, jezičnih i odjevnih kodova na kojima počiva upućuju na labilnost buržujskog poretka, dok narativna struktura i satirički prikaz koji ne preza od ismijavanja svih oblika ljudskog ponašanja, namjerno kršeći norme dobrog ukusa, gledatelje stalno navodi na preispitivanje vlastitoga percepcijskog i ideol. konformizma. Kao što sekvence snova i fantazija konstantno prekidaju konvencionalni ritual večere, ali osiguravaju mogućnost kasnijeg zadovoljenja, slična napetost gradi i karakterizaciju likova, čija je težnja za ispunjenjem, samoostvarenjem i slobodom neprestano frustrirana istim društv. konvencijama koje takve želje i proizvode. Nakon objave nominacija za Oscara za najbolji film na stranom jeziku, Buñuel je izazvao skandal izjavom da će ga sigurno dobiti jer je platio traženih 25 000 dolara; film je nagrađen, a Buñuel je u svojoj autobiografiji ponovio raniju izjavu: »Amerikanci imaju nedostataka, ali su ljudi od riječi«.

T. Brlek