Divlji u srcu

Divlji u srcu (Wild at Heart, 1990), SAD, boja, 124min, Propaganda Films/Polygram, r. i sc.: David Lynch, prema istoimenom romanu B. Gifforda, df.: Frederick Elmes, glazba: Angelo Badalamenti, ul.: Nicolas Cage (Sailor Ripley), Laura Dern (Lula), Diane Ladd (Marietta), Willem Dafoe (Bobby Peru), Harry Dean Stanton (Johnny Farragut), J. E. Freeman (Marcello Santos), Isabella Rossellini (Perdita).

Mladi ljubavni par Lula i Sailor po njegovu uvjetnom izlasku iz zatvora, gdje je bio zbog ubojstva u samoobrani, kreću put New Orleansa. Lulina psihotična majka Marietta zatraži od svojega družbenika, detektiva Farraguta, da ih pronađe i vrati Lulu kući. Istovremeno dogovori s bivšim ljubavnikom, zločincem Santosom, da ubije Sailora.

U Divljima u srcu Lynch se bavi svojom omiljenom temom mladih i nevinih u kaotičnom, opasnom i morbidnom svijetu. Modernistički tretman fabule (linearnost izlaganja često se prekida ugl. asocijativnim retrospekcijama i lajtmotivskim prizorima paljenja šibice odn. cigarete) smješten je u popkulturni/kontrakulturni kontekst, obilježen intertekstualnim sponama s filmom → Čarobnjak iz Oza (i kao svojevrsna parafraza toga klasika) i mitologijom buntovništva 1950-ih i 1960-ih (s ikonskim likom Elvisa Presleyja i ikonskim žanrom filma ceste), a u podtekstu i poetikom tzv. soap-opere (na što upućuje i Lynchov osebujan prilog tom žanru – serija Twin Peaks). Premda postavljeni kao tjeskobno-onirički film tajne, Divlji u srcu imaju izrazito campovsku intonaciju, koja uključuje i autoreferencijalnu ironiju. Nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu, film je zanimljiv spoj neomodernizma i postmodernizma, iako ga opterećuje gomilanje ekscentričnih situacija i likova.

D. Radić