:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Djevičanski izvor (Jungfrukällan, 1960), Švedska, c/b, 87min, Svensk Filmindustri, r.: Ingmar Bergman, sc.: Ulla Isaksson, prema švedskoj legendi iz XIV. st.), df.: Sven Nykvist, glazba: Erik Nordgren, ul.: Max von Sydow (Töre), Birgitta Pettersson (Karin), Birgitta Valberg (Märeta), Gunnel Lindblom (Ingeri), Axel Düberg (plavokosi pastir), Tor Isedal (nijemi pastir), Ove Porath (dječak pastir).

Srednjovjekovna Švedska. Poglavar seoskog imanja Töre šalje Karin, svoju nevinu kćer jedinicu, da u udaljenu crkvu odnese svijeće u čast Djevici Mariji. U šumi je presretnu trojica pastira te siluju i ubiju. Potom dolaze u Töreovu kuću i nude njegovoj ženi Märeti da kupi Karininu haljinu. Shvativši da su mu ubili kćer, Töre se odluči osvetiti.

Smještaj filma u razvijeni srednji vijek omogućuje Bergmanu suprotstavljanje paganskog misticizma i sirovih nagona (seks, nasilje) kršćanskoj kultiviranosti. Likovi pastira, s izuzetkom traumatizirana dječaka koji fiziološki iskazuje osjećaj krivnje, utjelovljenje su amoralno nagonskog, dok je Töre, sve do trenutka kad sazna za nasilnu smrt kćeri, razumni kršćanin (i u tom smislu nadređen kultiviranoj, ali religiozno i emocionalno suviše intenzivnoj te intuitivnoj Märeti). Činom nemilosrdne osvete Töre se oslanja na nagonsko, što spoznaje kao grijeh i teži iskupljenju. Podjednako je zanimljiv lik Ingeri, mlade paganske žene s grijehom bluda i zavisti, koja prelazi put od svojevrsne barbarke u kultiviranom okružju do pokajnice i obraćenice na kršćanstvo, što je navelo neke kritičare na usporedbe s Marijom Magdalenom. Pritom njezino obraćenje nije posljedica djelovanja službene Crkve, nego svjedočenja tragičnom činu Karinina stradanja, koje u njoj pobuđuje iskonsku humanost. Bergman majstorski rabi duge kadrove s diskretno mobilnom kamerom, povremeno ih skladno montiravši s kraćim kadrovima naglašena rakursa i kompozicije (slikovne kompozicije dugih i kratkih kadrova iznimno su izražajne), a chiaroscuro fotografija dragocjen je doprinos poetično-opskurnoj atmosferi djela oslonjenoj na autentičnu ambijentaciju i naturalističke elemente. Film je nagrađen Oscarom za najbolji film na stranom jeziku i specijalnim priznanjem u Cannesu.

D. Radić


DJEVIČANSKI IZVOR, I. Bergman (Birgitta Pettersson)