:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Dobri momci (The Goodfellas, 1990), SAD, boja, 146min, Warner, r.: Martin Scorsese, sc.: M. Scorsese, Nicholas Pileggi, prema Pileggijevoj knjizi Mafijaš, df.: Michael Ballhaus, glazba: Ernie Erdman, Paul Evans, Harry Nilsson, montaža zvuka: Suzana Perić, ul.: Ray Liotta (Henry Hill), Robert De Niro (James Conway), Joe Pesci (Tommy De Vito), Lorraine Bracco (Karen Hill), Paul Sorvino (Paul Cicero), Frank Sivero, Mike Starr, Frank Vincent.

Henry Hill, već kao dječak (irskotal. podrijetla) impresioniran mačizmom i prosperitetnošću, mašta da postane gangster ne bi li u okolišu »u kojem su svi nitko, postao netko«. Isprva prihvaća manje poslove koje mu povjerava lokalni kum Cicero, a potom se, spretan i brutalan, uspinje u mafijaškoj hijerarhiji. Razvoj događaja ipak mu naposljetku ne ide u prilog: okrutnost njegova partnera Tommyja, prepredenost prijatelja i »tutora« Conwaya, a potom i istraga FBI-ja sile njega i njegovu suprugu, Židovku Karen, na očajničke korake.

Ovim se djelom Scorsese vratio tematici kojom je postigao prvi veliki uspjeh (→ Ulice zla). Komponiran prema klas. modelu gangsterskog filma s poč. 1930-ih, tzv. filma »karijere« (počeci, uspon i pad pripadnika podzemlja), od takvih se djela razlikuje retrospekcijskim prikazom prvih dviju faza. Od sličnih filmova F. F. Coppole razlikuje se pak pristupom, obilježenim većim stupnjem demistifikacije pripadnika mafije, pa Scorsese sugerira i njihovu prirođenu sklonost prema nasilju. Kazna za nedjela (na kraju treće faze – pada) je, pak, u erodiranju kodeksa mafije (izdajstvom) i, također manje tipično, rasapu obitelji, ali s redateljevim čestim motivom nade u iskupljenje. Scorseseova režija iznimno je sugestivna – ritmom je ta biografija/kronika, koja obuhvaća razdoblje od 1955. do 1980., prilagođena brzini nagla materijalnoga i statusnog uspona, a i animalnoj neobuzdanosti nekih protagonista. Zloćudnost i nasilnost nisu nazočne samo u djelima nego i u dijalozima, što je ostvareno zahvaljujući vrhunskim glumcima; zanemarivim nedostatkom drži se jedino što De Niro privlači veću pozornost nego protagonist Liotta. Amer. kritičari djelo su proglasili najuspjelijim amer. filmom 1990-ih, Scorsese je u Veneciji nagrađen za režiju, a film je bio nominiran za 6 Oscara – za film, režiju, montažu, sporednu žensku ulogu (L. Bracco) i scenarij prema knjiž. djelu; dobio ga je J. Pesci za sporednu mušku ulogu.

A. Peterlić