Angelopoulos, Theo

traži dalje ...

Angelopoulos, Theo, grč. redatelj (Atena, 1936 – Atena, 2012). Studirao film u Parizu, od 1964. film. kritičar. Prvim dugometr. igr. filmom Rekonstrukcija (1970), s radnjom u suvr. ruralnoj Grčkoj, započeo je tzv. novi grčki film. Slijede djela otvoreno polit. tematike: Dani 1936. (1972), o događajima prije uspostave voj. diktature 1936., Putujući glumci (1975), o putujućoj kaz. skupini u razdoblju 1939–52., i Lovci (1977), o skupini lovaca koja nalazi partizanovo truplo još iz 1949. U njima, pod utjecajem M. Antonionija i M. Jancsóa, razvija prepoznatljiv stil temeljen na kadrovima sekvencama (često povezivanje različitih vremenskih razdoblja unutar jednoga kadra), panoramama i dugim vožnjama kamere, retrospekcijama, ponavljanjima (u Putujućim glumcima protagonisti stalno pokušavaju, u različitim društv. i polit. uvjetima, dokraja izvesti predstavu), na antimimetizmu te mitološkim i knjiž. citatima (Putujući glumci kao parafraza Eshilove Orestije), a u cilju izravnog i alegorijskog prikaza grč. povijesti i politike. Zadržavajući postojeći prosede, nakon → Aleksandra Velikog okreće se intimnijoj tematici, ugl. temeljenoj na motivu lutanja protagonista u potrazi za egzistencijalnim uporištem (Pčelar, 1986; → Krajolik u magli; Prekinuti korak rode, 1991; → Vječnost i dan), povremeno uz autoreferencijalne postupke, kao u filmovima Put na Kiteru (1984) i Odisejev pogled (1995), čiji su protagonisti film. redatelji. Tim se djelima potvrđuje kao jedan od najdosljednijih pronositelja poetike modernizma i značajki polit. filma u eur. kinematografiji nakon 1980.

B. Kragić

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Angelopoulos, Theo. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/39>.