Dvorišni prozor

Dvorišni prozor (Rear Window, 1954), SAD, boja, 112min, Paramount, r.: Alfred Hitchcock, sc.: John Michael Hayes, prema pripovijesti Cornella Woolricha (Williama Irisha), df.: Robert Burks, glazba: Franz Waxman, ul.: James Stewart (L. B. Jeff Jefferies), Grace Kelly (Lisa Fremont), Thelma Ritter (Stella), Wendell Corey (inspektor Thomas Doyle), Raymond Burr (Lars Thorwald).

Jeff Jefferies, fotoreporter najnakladnijih svj. časopisa, čeka u svojemu njujorškom stanu zacijeljenje slomljene noge. Vrijeme krati čavrljanjima s njegovateljicom Stellom i djevojkom Lisom, poznatim modelom i osobom iz elitnih krugova, čija se zaljubljenost susreće s njegovom neodlučnošću. Ne odolijevajući reporterskom porivu, Jeff s prozora zaviruje u stanove nasuprot svojoj sobi. Tom voajerskom aktivnošću upoznaje i analizira živote tipičnih gradskih žitelja, a posebno ga zainteresira sudbina trgovačkog putnika Larsa Thorwalda, koji očito ne živi u sretnom braku. Kada Thorwaldova supruga nestane, Jeff posumnja u najgore. Nastavlja motriti, detektira i promišlja moguće ubojstvo. Neuspješno pokuša zainteresirati prijatelja inspektora, a znatno uspješnije Lisu.

Jedan od najuspjelijih Hitchcockovih filmova, model detekcijskog filma, ujedno i specifični film. eksperiment kojega je djelomice iskušao već u filmu Čamac za spašavanje (1944) – veći dio radnje realiziran je igranofilm. imitacijom metode skrivene kamere, odn. prizori u susjedstvu ugl. su viđeni iz realne vizure fokalizatora zbivanja Jeffa. Njegova viđenja (subjektivni kadrovi) snimljena su iz njegove sobe, a to se ne odnosi tek ne nekoliko kadrova iz redateljske vizure u dramatičnim trenutcima. Takav red. postupak stvara dojam iznimne uvjerljivosti, a u funkciji je i stalnog rasta napetosti. Pozornost održavaju i postupno sve jasnije nazirane sudbine osoba viđenih u susjedstvu, u rasponu od smiješnih do konfliktnih i dramatičnih. U tom pogledu Hitchcock se usredotočuje ponajprije na emocionalne živote likova i rekonstruiranjem tog mozaika dobiva se, bilo ironijska, bilo kontemplativna, panorama tipičnih muško-ženskih odnosa, a uvid u njih sudjeluje u raspletu odnosa Jeffa i Lise pa se ovaj detekcijski film može tumačiti i kao svojevrstan ljubavni film. Osim inovativnosti stilskog postupka, film posredno problematizira i naratološka pitanja, naime sugerira prirodu i proces nastajanja film. priče, model tzv. nađene priče, kojoj je ekspozicija u dokumentaristički intoniranom traženju, da bi se izborom građe izlaganje usmjerilo na njezin najpoticajniji dio. Film je bio nominiran za 4 Oscara (režija, scenarij, kolor fotografija i zvuk).

A. Peterlić