:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Ejzenštejn, Sergej Mihajlovič, sovj. redatelj i teoretičar filma (Riga, 1898 – Moskva, 1948). Iz obitelji uglednoga letonskog arhitekta njemačko-žid. podrijetla. Studirao građevinarstvo u Sankt Peterburgu, 1918. prišao Crvenoj armiji, od 1920. scenograf, a potom i redatelj u kazalištu Proletkult, 1921–22. studirao kaz. režiju u radionici V. E. Mejerholjda, poslije je (1940) u Boljšoj teatru postavio Valkiru R. Wagnera. U četiri nij. filma propagirao je i romantizirao revoluc. akcije usredotočujući se na spektakularne trenutke pobuna, patnje i pobjede. Oblikujući radnju oko etapa pov. procesa i »masovnog protagonista«, čime je upozoravao na središnju ulogu klasne akcije, izgradio je stil oslonjen na prevlast orkestracije vizualnih motiva nad pričom te na nedijegetsku, ritmičku i asocijativnu odn. pojmovnu (intelektualnu) montažu. Zanemarujući klas. realist. dramaturgiju, izbjegavao je psihol. aspekte karakterizacije u korist tzv. tipaža nastojeći brzom i često kontrapunktalnom izmjenom kadrova postići što jači emocionalni i percepcijski dojam. Njegov prvi film Štrajk (1924) postavio je obrazac epskih kronika revoluc. povijesti (realiziran je kao dio planirane serije od sedam filmova Prema diktaturi, o rus. revoluc. pokretu), a od daljnjih se djela razlikuje naglašenijom plakatnošću i efektima groteske. → Oklopnjača Potemkin, često proglašavan najboljim filmom svih vremena (npr. na Svj. izložbi u Bruxellesu 1958) sinteza je dostignuća sovj. montažne škole, ali i rus. avangarde općenito, vrhunac tzv. epopeje masa, dok je → Oktobar (suredatelj s G. Aleksandrovom), realiziran u čast desetogodišnjice boljševičke revolucije 1917., djelo izrazito oslonjeno na pojmovnu montažu, ujedno i odmak od strukturnog jedinstva prethodnog ostvarenja. Njegov posljednji nij. film, Staro i novo (1929; suredatelj s G. Aleksandrovom), ruralne tematike (kolektivizacija), prvi u kojemu radnju razvija oko pojedinačnog lika, nastoji stilske inovacije ranijih filmova prilagoditi široj publici, a polit. didakticizam obogatiti lirizmom i duhovnošću kroz tzv. montažu gornjih tonova odn. harmonijsku montažu, koja naglašava sekundarne elemente kompozicije kadra (scena vjerske procesije). Od 1929. do 1932. boravi u više eur. država te u SAD-u, gdje priprema nekoliko nerealiziranih projekata (npr. ekranizaciju Američke tragedije Th. Dreisera), a u Meksiku 1931–32. snima nedovršeni film → Da živi Meksiko!. Po povratku u SSSR na udaru je oštre staljinističke kampanje protiv formalizma u umjetnosti, 1935–37. režira svoj prvi zv. film, nedovršeni Bježinski lug, ponovno s radnjom na selu, u kojemu je unutar fabularnih zasada socijalist. realizma, nastojao vizualizirati duh pastorale rabeći širokokutne objektive, stražnje projekcije, audiovizualnu polifoniju te stilizirane, naglašeno harmonične kompozicije kadra. Nakon što je rad na filmu obustavljen, većina snimljenog materijala je uništena. E. se potom okrenuo pov. spektaklima s individualnim junacima: → Aleksandar Nevski, uz Oklopnjaču Potemkin, njegov je najpopularniji film, u kojemu je duh narodne, junačke epike, evociran samosvjesnim stilizacijskim prosedeom kakav do vrhunca dovodi u dva filma planirane trilogije → Ivan Grozni, vrhunskim primjerima prosedea zasnovana na dubinskoj mizansceni, dugim kadrovima i ekspresionističkim kompozicijama. Iako je prvi dio postigao velik uspjeh i 1945. dobio Staljinovu nagradu, drugi je zbog navodnih kritičkih aluzija na Staljina zabranjen (prikazan je 1958), a snimanje započetoga trećeg dijela je obustavljeno. Jedan je i od najistaknutijih teoretičara filma, razvio je ideju tzv. montaže atrakcija te inaugurirao koncepte pojmovne montaže (kao najvišeg stupnja montažnog povezivanja, nakon metričke, ritmičke, tonalne i gornjotonske montaže) i intelektualnog filma, a po otkriću zv. filma teoretizirao je o unutarnjem monologu na filmu i tzv. vertikalnoj montaži slike i zvuka. Od 1928. predavao je film. režiju na sovj. visokoj film. školi VGIK. Prve knjige njegovih eseja objavljene su u SAD-u na engl. jeziku (Filmski smisao, 1942; Filmska forma, 1949), dok su Izabrani radovi u šest knjiga na rus. jeziku izlazili od 1964. do 1971.

B. Kragić

 


Sergej M. EJZENŠTEJN