Flaherty, Robert J.

Flaherty, Robert J., amer. redatelj i snimatelj (Iron Mountain, Michigan, 1884 – Dummerston, Vermont, 1951). Sin rudarskog inženjera, djetinjstvo provodi daleko od civilizacije, 1913–16. sudjeluje u ekspedicijama u sjevernim dijelovima Kanade, gdje je amaterski snimio Eskime u Hudsonovu zaljevu, materijal koji je poslije izgorio njegovom nepažnjom. U isti okoliš, financiran od krznarske trgovačke kompanije Revillon, vratio se 1920. te je realizirao → Nanooka sa sjevera. Nakon financijskog uspjeha filma u distribuciji Pathéa, Paramount mu nudi snimanje »drugog Nanooka«, ali u idiličnoj Polineziji, pa nastaje Moana (1926) koji doživljava komerc. neuspjeh, nakon čega je prisiljen surađivati s W. S. Van Dykeom na filmu Bijele sjene Južnih mora (1928), ali napušta snimanje zbog neslaganja s koncepcijama suredatelja, što se ponovilo i na filmu → Tabu, koji je započeo režirati s F. W. Murnauom. Na poziv J. Griersona odlazi u Vel. Britaniju, gdje snima kratkometr. dok. film Industrijska Britanija (1933), a potom i → Čovjeka s Arana. Nakon korežije s A. Kordom na filmu Gonič slonova (1937), F. se vraća u SAD i po narudžbi Ministarstva poljoprivrede realizira dok. film Zemlja (1942), o ljudima koji gube bitku s erozijom zemljišta na kojemu žive i koji zbog toga postaju beskućnici, što je jedini njegov film koji sadrži rudimentarnu razinu soc. kritike. Njegov posljednji film – Priču iz Louisiane (1948) financirala je tvrtka Standard Oil. Tu fragmentarnu priču o životu dječaka u močvarama, čiji život narušava dolazak naftne kompanije koja uništava okoliš u kojemu živi, kritičari smatraju najpoetskijim Flahertyjevim filmom. Dva projekta, oba na zahtjev Ministarstva vanjskih poslova, F. nije uspio realizirati: Zelena granica tematizirao je Njemačku podijeljenu nakon II.svj. rata, dok je Istok je zapad trebao biti film o Havajima. Tvorac poetskog, rekonstrukcijskog i antropološkog dok. filma, F. je prikazivao ambijente ugl. lišene soc. sukoba i u kojima je naglašen sklad primitivnih zajednica čiji je osnovni i, gotovo uvijek jedini, protivnik priroda odn. prirodne nedaće, a najopasnija prijetnja civilizacija. Upravo zbog subjektivnosti u pristupu temi i često naglašenoj dramatizaciji, F. je stvorio vrlo osobni stil koji nije imao pravih nasljednika.

D. Marković