Antonio koji donosi smrt

Antonio koji donosi smrt (António das mortes/A Dragāo da Maldade contra o Santo Guerreiro, 1969), Brazil, boja, 95 min, r. i sc.: Glauber Rocha, df.: Alfonso Beato, glazba: Marlos Nobre, Walter Queiros, Sergio Ricardo, ul.: Mauricio do Valle (António), Odete Lara (Beata), Othon Bastos (profesor), Hugo Carvana (Matoes), Jofre Soares (Pukovnik), Lorival Pariz (Coirana).

Veleposjednik zvan Pukovnik unajmi slavnoga revolveraša Antónija da ubije Coirana, odmetnika koji živi okružen religioznim seljacima. António izvrši zadaću, ali kad pukovnik naredi plaćenicima da napadnu i seljake, staje u njihovu obranu.

Prvi redateljev film u boji, ujedno i posljednji snimljen u Brazilu prije njegova odlaska u polit. emigraciju, realiziran je u tradiciji tada već zamrloga pokreta Cinema Nôvo. Gl. lik, preuzet iz nar. predaje, pojavio se i u autorovu ranijem filmu Bog i đavao u zemlji sunca (1963), a djelo je u cjelini varijacija na to prethodno ostvarenje, pri čem su u ovomu filmu mistici i junak prikazani afirmativno, seljaci više nisu puke žrtve nego su njihovi rituali poticaj revoluciji, a struktura je stiliziranija s autoreferencijalnim fragmentima (junak i antagonist pred publikom ponavljaju kao predstavu svoj završni dvoboj iz ranijega filma). Parabola s fantastičnim i mističnim motivima koja se i podnaslovom (O zmaju i svetom ratniku) konstruira kao citat nar. legende o sv. Jurju i zmaju, retoričnim se stilom, metodom snimanja (djelo je snimano bez pokusa i uvježbanih dijaloga uz sudjelovanje naturščika) i ideol. implikacijama (kritika poretka, poziv na pobunu i revoluciju, motiv soc. pravde) uklapa u struju polit. filma progresivne orijentacije karakterističnoga za kinematografije zemalja Trećega svijeta 1960-ih.

B. Kragić