Apartman

Apartman (The Apartment, 1960), SAD, c/b, 125 min, Mirisch Company, pr.: Billy Wilder, r.: B. Wilder, sc.: B. Wilder, I. A. L. Diamond, df.: Joseph LaShelle, glazba: Adolph Deutsch, sgf.: Alexander Trauner, ul.: Jack Lemmon (C. C. Baxter), Shirley MacLaine (Fran Kubelik), Fred MacMurray (Jeff D. Sheldrake), Ray Walston (Joe Dobisch), Jack Kruschen (dr. Dreyfuss), Joan Shawlee (Sylvia), Edie Adams (gospođica Olsen).

Usamljeni i ambiciozni mladi činovnik C. C. Baxter posuđuje svoj stan kolegama s posla za njihove ljubavne avanture, a naposljetku i šefu Jeffu Sheldrakeu za susrete s ljubavnicom Fran Kubelik, vozačicom dizala u njihovoj tvrtki, a u koju je Baxter potajno zaljubljen. Nakon što Sheldrake raskida vezu, Fran se pokušava otrovati, ali je Baxter uspijeva spasiti.

U realizaciji svoga komercijalno najuspješnijega filma (7. na listi najgledanijih filmova godine), Wilder je razrađeno rabio omiljene postupke: sklonost prema dijalogu i unutarnjem monologu, prikaz suvr. urbane tematike (činovnički, velegradski njujorški milje) te zaokupljenost manifestacijama obmane. Započevši junakovim monologom, priča filma strukturira se serijom događaja obmanjivačkih obilježja u kojima junak ugl. laže, skriva se ili biva prevaren. U rasponu od grotesknih preko crnohumornih do melodramatičnih i gotovo tragičnih nijansi, Wilder prikazuje obmanu kao sadržaj svakodnevice običnih ljudi. Stoga se film može tumačiti kao mračnija inačica društveno neproblematičnih romantičnih komedija s kraja 1950-ih i poč. 1960-ih, npr. Šaputanja na jastuku (1959) M. Gordona, a romantični i humorno-sentimentalni elementi nadopuna su oštre satire materijalističkih i dehumanizirajućih aspekata modernoga društva. Ta satira katkad prelazi i u parodiju, npr. u prikazu junakovih neprestanih neuspjeha da organizira rutinske manifestacije života poput brijanja ili spavanja, a dvojnost filma podcrtava završetak u kojemu se junaci impulzivno priklanjaju moralno i emocionalno ispravnim odlukama, ali pod cijenu svojevrsnoga bijega iz stvarnosti (oboje su bez posla i stana) u kontrastu osobne sreće i društveno nesigurna položaja. U filmu je do izražaja došla i redateljeva vještina u radu s glumcima (Lemmon i MacLaine nominirani su za Oscare za gl. uloge, a Kruschen za sporednu). Nominiran je i J. LaShelle za crno-bijelu fotografiju a Oscarom su nagrađeni film, režija, izvorni scenarij, crno-bijela scenografija i montaža (Daniel Mandell).

B. Kragić