Freund, Karl

Freund, Karl, njem. snimatelj i redatelj (Köninghof, 1890 – Santa Monica, California, 1969). Od 1905. kinooperater, 1907. postaje asistent snimatelja, a 1908. snimatelj film. novosti tvrtke Pathé, od 1912. eksperimentira i sa zvukom te konstruira vlastitu kameru. Od 1913. snima igr. filmove; posebice je zapažen njegov doprinos njem. ekspresionizmu, pri čemu se pokazuje iznimno maštovitim u osmišljavanju kompleksnih pokreta kamere, pronalaženju začudnih uglova snimanja i dramatičnoj uporabi rasvjete. Poznat postaje impresionističkim osvjetljenjem, posve neuobičajenim pristupom za ekspresionizam, u filmu → Posljednji čovjek. Izdvajaju se i → Varijete, Tartuff (F. W. Murnau, 1925) te → Metropolis, u kojima majstorski vodi dotad neviđene pokrete kamere. Od 1926. šef eur. produkcije amer. tvrtke Fox, koscenarist je i koproducent filma → Berlin, simfonija velegrada, potom 1929. odlazi u SAD, gdje u filmovima strave studija Universal dolazi do izražaja njegovo ekspresionističko zaleđe u kreiranju prijeteće ugođajnosti cjeline (Dracula T. Browninga, 1931; Ubojstva u ulici Morgue R. Floreyja, 1932). U istom se žanru okušava i kao redatelj filmovima u kojima je vidljiiv njegov snimateljski stil kojim je utjecao i na G. Tollanda (Mumija, 1932; Luda ljubav, 1935). Oscarom je nagrađen za visokokontrastnu spektakularnu fotografiju filma Dobra zemlja (S. Franklin, 1937). Po povlačenju s filma 1950. radi do 1959. za televiziju ističući se kao gl. snimatelj popularne serije Volim Lucy, potom je dugogodišnji predsjednik Photo Research Corporation, osiguravši prava na Spectru, svjetlomjer Dona Norwooda. Ostali važniji filmovi: Pauci (F. Lang, 1919), Goruća zemlja (F. W. Murnau, 1922), Mikaël (C. Th. Dreyer, 1924), → Veliki Ziegfeld, Marija Walewska (C. Brown, 1937), Podzemna struja (V. Minnelli, 1946), Otok Largo (J. Huston, 1948).

M. Sablić