General

General (The General, 1926), SAD, c/b, 83min, nijemi, Buster Keaton production, r. i sc.: Buster Keaton, Clyde Bruckman, df.: J. Devereux Jennings, Bert Haines, ul.: B. Keaton (Johnnie Gray), Marian Mack (Annabelle Lee), Glen Cavender (satnik Anderson), Frederick Vroom (južnjački general), Charles Smith (Annabellin otac), Frank Banes (Annabellin brat), Joe Keaton, Mike Denlin, Tom Nawm.

Za Amer. građ. rata Johnnie Gray se želi priključiti vojsci Konfederacije, no na regrutaciji ga odbiju smatrajući da će biti korisniji u svojoj struci, kao vlakovođa. To izaziva prezir njegove djevojke i njezine obitelji, ali će se Johnnieu ipak pružiti prilika da pokaže svoju sposobnost i hrabrost. Sjevernjački diverzanti otmu njegovu lokomotivu po imenu »General«, a s njom i ondje slučajno zatečenu djevojku. Johnnie ih slijedi drugom lokomotivom, prodire u sjevernjačke redove, spasi djevojku i na »Generalu« se probija prema južnjačkim snagama. Budući da je saznao za vojne planove sjevernjaka, omogućuje južnjacima da ih osujete te kao nagradu dobiva odoru i djevojku.

Zasnovana na istinitom slučaju kad je južnjak, vlakovođa Andrews, ostvario sličan pothvat, radnja se filma pretežito odvija kroz dvije simetrično komponirane vožnje vlakom, potjeru za sjevernjacima i povratak južnjacima. U osnovi akcijski ratni film, i to u formi filma potjere, s karakterističnom Keatonovom temom vezanosti čovjeka i stroja, za razliku od nekih drugih njegovih filmova, nema izvor komičnih efekata toliko u junakovim poteškoćama ovladavanjem strojem, koliko u virtuoznom, ali na granici mogućega, gospodarenju strojem: Johnnie se uspješno suočava s tračnicama, vagonima, mostovima, balvanima, drugim vlakom i vojskom te svojom hladnokrvnom superiornošću ironijski i parodijski transcendira svijet tehnike i ratovanja mjestimice stvarajući dojam da događanje nije izmišljeno tek kao povod za gegove. Film iznimno izbalansiranoga razvoja radnje i ritma, izdvaja se i funkcionalnom kompozicijom kadrova kojima se dinamiziraju zbivanja, ali i učvršćuje duh tzv. mehaničkog slapsticka; više od 80 kadrova vlaka u kretanju prikazano je izrazitim vertikalnim i horizontalnim kompozicijama koje se u montažnim prijelazima dramatično »sijeku«. Također je vrlo funkcionalno upotrijebljen krajolik kao pozadina događaja, a ta crta realističnosti pridaje zbivanjima i dimenziju apsurdnosti, u čemu se nalazila i komponenta Keatonove modernosti. Jedan od njegovih najuspjelijih filmova, od onih je po kojima Keaton u autorske kritike konkurira Chaplinu, ali i onih po kojima se od Chaplina najviše razlikuje. Mnogi ga povjesničari filma uvrštavaju među najuspjelije nij. filmove, također među najuspjelije ratne, odn. s temom iz Amer. građ. rata. U anketama svj. kritičara u časopisu Sight & Sound 1972. i 1982. izabran je među 10 najboljih filmova svih vremena, a ranije, 1967., među deset najboljih komedija. Kuriozitet je da je isti vlak Keaton ranije upotrijebio u filmu Naše gostoprimstvo (1923). Novo prikazivanje filma 1962. bilo je popraćeno aklamacijom.

A. Peterlić