Artisti u cirkuskom šatoru – zbunjeni

Artisti u cirkuskom šatoru – zbunjeni (Die Artisten in Zirkuskuppel – ratlos, 1968), SR Njemačka, c/b, boja, 103 min, Kairos Film, r. i sc.: Alexander Kluge, df.: Günter Hörmann, Thomas Mauch, montaža: Beate Mainka-Jellinghaus, ul.: Hannelore Hoger (Leni Peickert), Bernd Höltz (g. von Lüptow), Curd Jürgens (Mackensen), Eva Oertel (Gitt Bornemann), Siegfried Graue (Manfred Peickert), Alfred Edel (dr. Busch).

Mlada Leni Peickert želi reformirati cirkus koji je naslijedila od oca. Suprotstavljajući se klas. cirkusu, začetom u vrijeme Francuske revolucije, koji manifestira dominaciju ljudi nad životinjama i prirodom u cjelini, Lenin je cilj prikazati životinje onakvima kakve doista jesu.

Narativna strategija filma kombinira gl. fabularnu liniju o Leni s raznovrsnim digresivnim fragmentima i usputnim likovima. Na općestrukturalnoj razini, riječ je o kolažnom filmu u kojemu se smjenjuju igranofilm. dijelovi, dok. snimke (ugl. nacističke tematike), fragmenti iz drugih filmova (npr. Oktobar). Cjelina ima izrazitu dokumentarističku intonaciju čemu pridonose prevladavajuće crno-bijele snimke i njihovo potpisivanje, distanciran izvanprizorni narator koji likove oslovljava punim imenom i prezimenom, kao i kompozicijska ekspozicija s crno-bijelim portretima cirkuskih artista. Istodobno se rabe i ironijski postupci (npr. ubrzana njem. verzija pjesme Yesterday koja prati i komentira arhivske nacističke prizore) čime film zadobiva i humoran ton kojemu također pridonosi autorovo poigravanje elementima otvorene i »oslobođene« strukture (glazba i zvuk iz jedne »preskaču« u drugu sekvencu, prizori se nemotivirano prekidaju, oponašanje dram. dijaloške forme itd.). Značenjsko-idejni sloj djela ugl. je tumačen kao parabola o položaju umjetnika u društvu, ili konkretnije kao metafora stanja u njem. kinematografiji i pokušaja tzv. novoga njem. filma da to stanje promijeni, pri čem se ne suočava samo s inercijom tradicije i otporom konzervativnih snaga, nego i ravnodušnošću publike. Nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji, film je jedan od vrhunskih dometa (radikalnoga) film. modernizma 1960-ih.

D. Radić