Grlić, Rajko

traži dalje ...

Grlić, Rajko, hrv. redatelj i scenarist (Zagreb, 1947). Diplomirao režiju na FAMU u Pragu. Nakon kratkih igr. filmova (npr. Pričam ti priču, 1973), u dugometr. igr. prvijencu Kud puklo da puklo (1974), o društv. (ne)snalaženju mladih, koristi se anketnom metodom prikaza čovjeka i drugim metafilmskim postupcima. Sljedeća tri igr. filma vrhunac su njegova stvaralaštva: Bravo maestro (1978) uvjerljiva je drama o mladu skladatelju (R. Šerbedžija) koji na nemoralan način postiže uspjeh, → Samo jednom se ljubi dojmljivo prelama polit. teme kroz sudbinu junaka gubitnika, dok u filmu U raljama života (1984), prema romanu D. Ugrešić, pronalazi efektne audiovizualne ekvivalente književnim postupcima iz predloška te višestruko motivira paralelizme između tv serijala o Štefici Cvek i života Štefičine autorice. Režirao je i film Čaruga (1991), kontroverznu priču o slavonskom razbojniku, a u međunar. produkcijama dramu iz II.svj. rata Đavolji raj (1989) te film Josephine (2000), nadahnut eur. odjekom karijere amer. zabavljačice J. Baker. Kao scenarist uspješno je surađivao sa S. Karanovićem (npr. Miris poljskog cveća, 1977; Petrijin venac, 1980). Predaje režiju na sveučilištu Ohio. Najistaknutiji hrv. predstavnik tzv. praške škole, bavi se i dok. filmom, npr. Pitka voda i sloboda (1973., zabranjen za prikazivanje), s dvama nastavcima (1986. i 1998), te dugometražni – Novo, novo vrijeme (s I. Mirkovićem, 2000), o kampanji za hrv. predsjedničke izbore. Autor je međunarodno prihvaćenog edukativnog CD-a Kako napraviti vlastiti film: interaktivna filmska škola.

N. Gilić

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Grlić, Rajko. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/608>.