:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Hamlet (1948), Vel. Britanija, c/b, 155min, Rank/Pilgrim/Two Cities pr., r. i sc.: Laurence Olivier, prema tragediji Williama Shakespearea, df.: Desmond Dickinson, glazba: William Walton, sgf.: Roger K. Furse, Carmen Dillon, ul.: Laurence Olivier (Hamlet), Eileen Herlie (Gertruda), Basil Sydney (Klaudije), Jean Simmons (Ofelija), Norman Wooland (Horacije), Felix Aylmer (Polonije), John Gielgud (duh Hamletova oca), Terence Morgan (Laert).

Nakon smrti brata, na dansko prijestolje zasjeo je Klaudije, oženivši se bratovom udovicom Gertrudom. Duh mrtva oca naloži kraljeviću Hamletu da osveti njegovu smrt i ubije strica. Hamlet počinje glumiti ludilo, i uredi da skupina putujućih glumaca izvede predstavu o bratoubojstvu. Zabunom ubija Polonija, Ofelijina oca, ali uspijeva nadmudriti Klaudija, koji ga kani ubiti. Od žalosti zbog očeve smrti i zbog neuzvraćene ljubavi prema Hamletu, Ofelija počini samoubojstvo, a njezin brat Laert izaziva Hamleta na dvoboj.

U svojim adaptacijama Shakespeareovih komada (uz Hamleta još i Henrik V., 1945. i Rikard III., 1955), Olivier se odmaknuo od pukog film. evidentiranja kaz. predstave u smjeru proizvodnje popularnog i komerc. filma. Posebno je lik Hamleta iskoristio kao platformu za učvršćenje svojega statusa film. zvijezde, objedinivši funkcije glumca, producenta, scenarista i redatelja, po uzoru na slično objedinjavanje funkcija u viktorijanskom teatru. Inovativnom se smatraju Olivierova odluka da zadrži Hamletove solilokvije kao glasovni komentar, dok ga film. slika prikazuje nijemoga i zamišljenoga, te završna sekvenca, kad nošenje Hamletova trupla pokraj prostora ključnih za priču (prijestolje, scena mačevanja) rekapitulira naraciju. Zbog goleme popularnosti, Olivierov Hamlet nametnuo se kao referentna točka za kasnije film. ekranizacije te Shakespeareove tragedije, poput Hamleta K. Branagha (1995). Film je osvojio četiri Oscara – za najbolji film (kao prvi brit. film dobitnik u toj kategoriji), gl. glumca, crno-bijelu kostimografiju (Roger K. Furse) i scenografiju. J. Simmons je nagrađena za najbolju žensku ulogu na film. festivalu u Veneciji.

T. Jukić