Hannah i njezine sestre

Hannah i njezine sestre (Hannah and Her Sisters, 1986), SAD, boja, 103min, Orion Pictures/Jack Rollins – Charles H. Joffe, pr.: Robert Greenhut, r. i sc.: Woody Allen, df.: Carlo Di Palma, ul.: Woody Allen (Mickey), Michael Caine (Elliot), Barbara Hershey (Lee), Mia Farrow (Hannah), Dianne Wiest (Holly), Max von Sydow (Frederick), Carrie Fisher (April), Lloyd Nolan (otac), Maureen O’Sullivan (majka), Julie Kavner (Gail), Sam Waterston (David), Daniel Stern (Dusty).

Mickey, neurotični tv producent je hipohondar, a njegova bivša supruga Hannah, cijenjena glumica, majka i kći, ne sluti da je suprug Elliot želi prevariti sa sestrom, izliječenom alkoholičarkom Lee. Nju pak sputava veza s krutim i hladnim slikarom Frederickom, a treća sestra Holly, bivša narkomanka, sanja o glum. karijeri i bori se za naklonost arhitekta Davida. U vrijeme kada bi Mickey prvi put mogao doista biti bolestan, Elliot i Lee započinju ljubavnu vezu.

Prikazani događaji odvijaju se tijekom dvije godine, uokvireni proslavama Dana zahvalnosti u obitelji ostarjelih zabavljača i njihovih triju kćeri. Važnost blagdanskih okupljanja i djelomična pravilnost rasporeda scena u kojima se prate pojedini likovi (osobito Mickey) daju prikazanim zapletima dimenziju rituala, učvršćujući time uvjerljivost raspleta, a natpisi što podsjećaju na nij. film naglašavaju nesklad ambicija i konvencionalnih predodžbi o ljubavi sa stvarnošću. Najzanimljiviji je lik Mickey, dramaturški najpoticajniji vjerojatno je par Elliota i Lee, no i oni i Holly svoje reakcije prilagođavaju odnosu s naizgled stabilnom i savršenom Hannah, čije probleme nisu u stanju shvatiti. Kritika je isticala lakoću pripovijedanja, oplemenjenu utjecajima eur. filma, jer isprekidanost pripovjednih linija i prikrivenost motivacije mnogih likova pridonose sugestiji nepredvidljivosti osjećaja i složenosti ljudskih odnosa, što je jedna od ključnih tema filma. Domišljat izbor glazbe (Bach, jazz i popularna glazba 1930-ih i 1940-ih) pridonosi ugođaju i izgradnji likova, uspoređivanih s onima A. P. Čehova, a zvukovi i kompozicija kadra dojmu realističnosti. Film je nagrađen Oscarima za sporedne ul. (M. Caine i D. Wiest) i scenarij, a nominiran je za najbolji film, režiju, scenografiju (Stuart Wurtzel, Carol Joffe) i montažu (Susan E. Morse).

N. Gilić