Hanžeković, Fedor

Hanžeković, Fedor, hrv. redatelj i scenarist (Bijeljina, 1913 – Zagreb, 1997). Studirao anglistiku i povijest umjetnosti u Zagrebu te povijest umjetnosti na koledžu Exeter u Engleskoj, od 1939. novinar i prevoditelj. Od 1946. surađuje u Filmskim novostima, režira dok. filmove Rijeka u obnovi (s B. Marjanovićem, 1946), Nova mladost i Stepinac pred narodnim sudom (oba 1947). Snimanje njegova prvog igr. filma Posljednji odred, o partizanskom pokretu u Istri, obustavljeno je nakon rezolucije Informbiroa 1948., pa mu je igr. prvijenac Bakonja fra Brne (1951), ekranizacija romana S. Matavulja o licemjernim i proždrljivim fratrima. Film se odlikuje preciznom dramaturgijom te prikazom junakove sudbine kao tipične i društveno uvjetovane, a zbog karikaturalnog oslikavanja svećeničkih likova izazvao je prosvjede katoličkog tiska. Potom u bos. produkciji snima Stojana Mutikašu (1954), prema romanu S. Ćorovića, a u Hrvatskoj svoj posljednji igr. film (koji se ujedno smatra njegovim najuspjelijim) → Svoga tela gospodar, najgledaniji hrv. film 1950-ih. Jedan je od osnivača (1957) i urednika časopisa Filmska kultura, a 1964–74. umj. direktor Jadran filma. Istaknuti publicist i kinematografski organizator, najznačajniji je po doprinosu profesionalnim standardima. U igr. filmovima iskazuje snažan utjecaj socrealizma te sklonost korištenju dijalektalnoga govora i etnografskih motiva.