Herrmann, Bernard

Herrmann, Bernard, amer. skladatelj i dirigent (New York, 1911 – London, 1975). Za studija na Sveučilištu New York i na Julliard School of Music započeo skladateljsku i dirigentsku karijeru. Napisao je nekoliko baleta, Sinfoniettu za gudače (1936), kantatu Moby Dick (1936–38) i operu Orkanski visovi (1950). Radeći u dram. i obrazovnom programu radija CBS, upoznao je O. Wellesa (zapažen je njihov zajednički rad na emisiji Rat svjetova 1938) te je kao film. skladatelj debitirao → Građaninom Kaneom. Potom sklada Oscarom nagrađenu glazbu filma Sve što novac može kupiti (W. Dieterle, 1941), a zapažena je i njegova partitura → Veličanstvenih Ambersonovih. Od filma Nevolje s Harryjem (A. Hitchcock, 1955) intenzivno surađuje s A. Hitchcockom napisavši glazbu za još šest njegovih filmova; ističu se partiture za → Vrtoglavicu, → Sjever-sjeverozapad i → Psiho, a sudjelovao je i u stvaranju zvučnih efekata u filmu → Ptice. Specifičan glazb. jezik kojim dominiraju kratke fraze, neobične i često bitonalitetne harmonije, izrazita ritmika, brojne disonance i zanimljiva orkestracija gl. su obilježje njegovih film. partitura. S Hitchcockom prekida suradnju 1966., kada je redatelj odbio njegovu partituru za film Strgnuta zavjesa. Potom najuspješnije surađuje s F. Truffautom (→ Fahrenheit 451; Nevjesta je bila u crnini, 1968), B. De Palmom (Sestre, 1973; Opsesija, 1976) i M. Scorseseom (→ Taksist). Ostali važniji filmovi: Jane Eyre (R. Stevenson, 1943), Dan kada je Zemlja stala (R. Wise, 1951), Snjegovi Kilimandžara (H. King, 1952), Čovjek koji je suviše znao (A. Hitchcock, 1956), Krivo optužen (A. Hitchcock, 1957), Goli i mrtvi (R. Walsh, 1958), Rt straha (J. Lee Thompson, 1962), Jason i Argonauti (D. Chaffey, 1963), Marnie (A. Hitchcock, 1964), → Bitka na Neretvi (verzija za engl. govorno područje).

I. Paulus