:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Idući svojim putem (Going My Way, 1944), SAD, c/b, 126min, Paramount, pr. i r.: Leo McCarey, sc.: Frank Butler, Frank Cavett, prema McCareyjevom predlošku, df.: Lionel Lindon, glazba: Robert Emmett Dolan, ul.: Bing Crosby (otac Chuck O’Malley), Barry Fitzgerald (otac Fitzgibbon), Rise Stevens (Genevieve Linden), Frank McHugh (otac Timothy O’Dowd), Gene Lockhart (Ted Haines), James Brown (Ted Haines Jr.).

Mlad i slobodouman svećenik Chuck O’Malley, ljubitelj golfa, pokoje čaše dobra viskija i lule, dolazi u malu, siromašnu župu da pomogne starom, tvrdoglavom župniku Fitzgibbonu. Iako O’Malleyjeve nekonvencionalne metode isprva izazivaju nepovjerenje župljana i Fitzgibbonovo nezadovoljstvo, on uspijeva okupiti lokalne dječake u crkveni zbor koji svojim nastupima zaradi za otplatu hipoteke na crkveno zemljište, a naposljetku se zbliži i s Fitzgibbonom.

Prigušenije komike od redateljevih ostvarenja iz 1930-ih, ova je sentimentalna komedija pokazala McCareyjevo umijeće u suptilnom razvoju karaktera (odnos Fitzgibbona i O’Malleyja) te orkestriranju humorističnih i emocionalnih situacija, prožetih nostalgijom i patetikom (vrhunac potonje značajke je scena O’Malleyeva susreta s majkom uz pratnju dječjeg zbora). Film je postigao velik komerc. uspjeh te je nagrađen sa 7 Oscara – za najbolji film, režiju, gl. mušku ulogu (Crosby), sporednu mušku ulogu (Fitzgerald; zanimljivost je da je F. bio nominiran i za gl. ulogu), scenarij, montažu (Barbara McLean) i pjesmu (»Swinging on a Star«; glazba James Van Heusen, stihovi Johnny Burke).