:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Imamura, Shohei, jap. redatelj i scenarist (Tokio, 1926 - Tokio, 2006). Sin liječnika, studirao povijest, djelovao u amat. kazalištu. Radio kao osobni pomoćnik i asistent vodećih redatelja (Y. Ozu, M. Kobayashi, Y. Kawashima). Pozornost privlači već prvim dugometr. igr. filmom Zapadna stanica Ginza (1958). Studiozan, vizualno maštovit predstavnik novoga vala u jap. filmu, uspjelo spaja društv. angažiranost i modernistički stil s jap. kult. tradicijom, osobito dojmljivo obrađujući seksualnost, kriminal te društv. marginu (u kojoj dominiraju sirotinja i gubitnici), ugl. pišući scenarije za svoje filmove. Svinje i ratni brodovi (1961) prikazuju društv. panoramu okupiranog Japana kojim vladaju kriminalci, junakinja filma Žena kukac (1963) sa sela dolazi u grad i postaje organizatorica lanca prostitucije, Osveta je moja (1979) portretira masovnoga ubojicu (gl. uloga K. Ogata), a Crna kiša (1989) prikazuje posljedice amer. nuklearnog napada na Japan. Osobite uspjehe na Zapadu (Zlatne palme u Cannesu) postižu → Balada o Narayami i → Jegulja, filmovi iznimnog umj. senzibiliteta, modernističkoga stila te snažna jap. duha (odn. za zapadnjačkog gledatelja egzotična duha). Autor je i zapaženih dok. filmova provokativne teme (sudbina Japanaca koji se nisu povukli iz bivših okupiranih prostora Azije, život jap. prostitutki koje su pratile jap. vojsku), u mnogim scenama igr. filmova ostvaruje dokumentaristički dojam, a često surađuje i s naturščicima koji glume likove bliske svojem životnom iskustvu. Pisao je scenarije i za druge redatelje (Y. Kawashima, T. Isomi, K. Urayama). Ostali važniji filmovi: Pornograf (1965), Čovjek iščezava (1967), Duboke Božje želje (1968), Zašto ne? (1981), Topla voda ispod crvenog mosta (2001).