Isijavanje

Isijavanje (The Shining, 1980), Vel. Britanija, boja, 120min (prvotna verzija 146 min, autor ju je skratio nakon premijere), Warner/ Hawke/Peregrine, r.: Stanley Kubrick, sc.: S. Kubrick i Diane Johnson (prema istoimenom romanu S. Kinga), df.: John Alcott, glazba: Wendy Carlos i Rachel Elkind, Györgij Ligeti, Béla Bartók, Krzysztof Penderecki, Walter Henry Hall), sgf.: Roy Walker, ul.: Jack Nicholson (Jack Torrance), Shelley Duvall (Wendy Torrance), Danny Lloyd (Danny), Scatman Crothers (Halloran), Barry Nelson (Ullman), Philip Stone (Grady), Joe Turkel (Lloyd).

Neuspješni pisac Jack Torrance dobiva posao izvansezonskoga zimskoga domara u luksuznomu planinskom hotelu. Sa suprugom Wendy i sinom Dannyjem, koji ima parapsihološke sposobnosti, ostaje izoliran u hotelu te potpada pod utjecaj duhova davno umrlih ljudi koji ga nastanjuju. Pokušava ubiti ženu i dijete.

Kompozicija filma sastoji se od nekoliko segmenata koji se smjenjuju kronološkim redom, a svaki od njih označava novi stupanj u kretanju gl. lika prema ludilu odn. potpadanju pod kontrolu zlokobnoga hotela. Dok je tema predloška bio unutarnji rasap obitelji uzrokovan tragičnim potpadanjem jednog od njezinih članova pod utjecaj izvanjskog zla, koje je potenciralo postojeće potencijale za zlo u samom protagonistu, film. verzija, karakteristično za Kubricka, tematizira suštinsku beznačajnost, ali i zanimljivost ljudske egzistencije u čovjeku nespoznatljivom svijetu, kako izvanjskog svemira, tako i vlastite prirode. Kubrick prepoznatljivim distancirano-monumentalnim stilom (s čestim naglašeno geometrijski komponiranim kadrovima i vožnjama hodnicima s pomoću tada inovativnog steadicama) stvara ugođaj cerebralno-metafizičke sugestije, s tim da je, i zbog pravila žanra filma strave, metafizička onostranost obilježena ultimativnim zlom, dok je autorova fascinacija djelima njem. ekspresionizma, napose F. W. Murnaua i F. Langa, zbog gotske ambijentacije, izraženija nego u njegovim ranijim filmovima.

D. Radić