Istraga nad besprijekornim građaninom

Istraga nad besprijekornim građaninom (Indagine su un cittadino al di sopra di ogni sospetto, 1970), Italija, boja, 95min, Vera Films, r.: Elio Petri, sc.: E. Petri, Ugo Pirro, df.: Luigi Kuveiller, glazba: Ennio Morricone, ul.: Gian Maria Volonté (inspektor), Florinda Bolkan (Augusta), Gianni Santuccio (komesar), Orazio Orlando (Biglia), Sergio Tramonti (Antonio), Salvo Randone.

Na dan preuzimanja dužnosti šefa polit. ureda rimske policije, protagonist ubije ljubavnicu Augustu. Nitko ne sumnja u njega te on odlučuje ostaviti tragove da bi istražitelje uputio u pravom smjeru, ali ujedno i ustvrdio koliki je zaista njegov ugled. Iako on naposljetku u pismu pretpostavljenima prizna krivnju, oni ga nagovore da to priznanje porekne.

Nazivan »dnevnikom jednog šizofrenika«, film se razvija oko lika malograđanina kojemu birokracija omogućuje put do pozicija moći i koji svoje seksualne i klasne komplekse rješava zloporabom položaja. Ekstrovertna interpretacija G. M. Volontéa sasvim je primjerena iracionalnom i grotesknom ugođaju djela koje je u kontekstu struje polit. filma započelo liniju psihoanalitičkih studija korumpiranih i psihopatoloških političara i dužnosnika kao metafora neuroza vladajućih elita u razdoblju nakon 1968. Unutar žanrovskih okvira trilera, a s aluzijama na F. Kafku i njegovu koncepciju anonimnih struktura moći, Petri karakterizira predstavnike vlasti kao izrazito samosvjesne vlastite uloge i zaokupljene zadržavanjem legitimiteta što nadvladava eventualna moralna ograničenja. Dekonstruirajući represivne mehanizme države, film ironizira i prosvjednu kontrakulturu kao konformističku jer jedini svjedok protagonistova zločina, buntovni ljevičarski student Antonio, taj zločin ne razotkriva već se priklanja moralnoj relativizaciji. Film je nagrađen Velikom posebnom nagradom žirija u Cannesu te Oscarom za najbolji film na stranom jeziku.

B. Kragić