Iveković, Sanja

Iveković, Sanja, hrv. videoumjetnica (Zagreb, 1949). Nakon završenog studija (1970) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, započinje multimedijalnu djelatnost baveći se fotografijom, performansom, videom, a poslije i videoinstalacijama, te priređujući konceptualne izložbe. Nakon međunar. videomanifestacije Audiovisuelle Botschaften (Audiovizualna poruka) – Trigon ’73 u Grazu, gdje u suradnji s D. Martinisom ostvaruje prve videoradove (npr. TV Timer), odabire video kao osnovni umj. medij; s Martinisom i G. Trbuljakom pionir je hrv. videoumjetnosti. Na IV. međunar. videosusretima u Motovunu 1976., pod nazivom Identitet = Identiteta, ostvaruje antologijska djela hrv. videoumjetnosti u tzv. open-reel sustavu, povezujući ih s konceptualnom umj. praksom. U tom nizu ističu se Instrukcije br. 1 (1976), gdje »dokumentira« performans izveden na vlastitom tijelu/licu, te kao trajnu preokupaciju uvodi konstrukciju osobnog identiteta. Samostalni radovi iz 1980-ih i 1990-ih otvorenije povezuju i konfrontiraju osobni prostor/tijelo s javnim prostorom – politikom, poviješću, ideološkim, društvenim i medijskim stereotipima, paradigmatski u Osobnim rezovima (1982), a od kraja 1990-ih (npr. u dok. filmu Borovi i jele: sjećanje žena na život u socijalizmu, 2002) sve snažnije očituju feminističko stajalište, praćeno aktivizmom na raznim umj. područjima i u okviru nevladinih ženskih udruga. Od 1973. do 1992. realizirala je desetak radova u koautorstvu s D. Martinisom (Chanoyui i No End, oba 1983; Black and White, 1985; Dhikr, 1990; The Bride, The Bachelors, 1992). Sudjeluje na važnim svj. videofestivalima (Rim, Haag, San Sebastian, Locarno, Bonn, Ženeva, Montreal, Pariz, Tokio), te na međunar. izložbama (Paris Biennale, Montreal, Săo Paolo Biennale, Dokumenta, Manifesta). Radovi su joj nagrađivani i nalaze se u zbirkama uglednih galerija i muzeja diljem svijeta. Ostali važniji samostalni radovi: Slatko nasilje, Svitanje, Gledanje (svi 1974), Rekonstrukcije 1952–76, Monument, Make Up – Make Down, Un jour violent (svi 1976), Meeting Point (1978), Plemenska boginja (1982), Maya (1986), Glas tišine (1989), Put ljubavi (1990).

D. Nenadić