:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Izuzetan dan (Una giornata particolare, 1977), Italija, boja, 105 min, Compagnia Cinematografica Champion/Canafox, r.: Ettore Scola, sc.: Ruggero Maccari, E. Scola, Maurizio Costanzo, df.: Pasqualino De Santis, glazba: Armando Trovaioli, ul.: Sophia Loren (Antonietta), Marcello Mastroianni (Gabrielle), John Vernon (Emanuele), Françoise Berd (pazikuća), Patrizia Basso (Romana).

Dok joj suprug i šestoro djece odlazi promatrati povorku povodom Hitlerova posjeta Rimu u svibnju 1938., domaćica Antonietta ostaje sama. Susreće se sa susjedom, homoseksualcem Gabrielleom, bivšim radijskim spikerom te se oni, nakon početnog nepovjerenja zbliže.

Odmaknuvši se od komedije, Scola je zanimanje za prikaz pojedinaca diskriminiranih i zlostavljanih u ime morala i vladajuće politike konkretizirao smještanjem fabule u razdoblje fašizma i usredotočavanjem na odnos umorne, seksualno i emotivno nezadovoljne domaćice, podređene nezahvalnom suprugu (scena umorne S. Loren u kuhinji, citat je scene iz → Umberta D) i introvertirana, progonjena homoseksualca. Pritom je vješto preokrenuo glum. stereotipove (zavodnice odn. šarmantnog ljubavnika) tumača gl. uloga S. Loren i M. Mastroiannija (nominiran za Oscara) čija je međuigra emocionalno dojmljivo, suptilnim gradiranjem, iskazala sudbinu marginalaca u represivnom društvu. Njihovu paralelnu viktimizaciju Scola je riješio i paralelnim (iako kratkotrajnim) oslobađanjem – Gabrielle budi u Antonietti potisnutu ženstvenost, a istodobno u njoj pronalazi sućutnu prijateljicu. Narativna linija određena je ponajprije konverzacijskim situacijama i uobličena dosljedno provedenim kontrastom sive fotografije, koja tehnikom sepije dočarava ugođaj dokumentarizma i zvuka pompoznog radijskog izještavanja o Hitlerovu posjetu. Tim je postupkom, a uz scenarističke motivske asocijacije na radijsku kroniku, Scola postigao ravnotežu psihol. introspekcije i analize socijalno-polit. konteksta.

B. Kragić