:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Jakubisko, Juraj, slovač. redatelj (Kojšov, 1938). Diplomirao režiju na FAMU u Pragu, isprva režira kratkometr. filmove. Već cjelovečernjim prvijencem Kristove godine (1967) afirmira zasebnost slovač. stila u onodobnoj čehoslovačkoj kinematografiji, kao žešćeg, realističnijeg i neposrednijeg od dotjeranijega češkog. Ta je žestina još naglašenija u baladi o ratu Dezerter i putnici (1968), u kojoj dominiraju smrt i opscenost. U nju J. unosi niz metafora utemeljenih na slav. folkloru i nadrealizmu koji je još prisutniji u Pticama, siročadi i luđacima (1969), očajničkom prosvjedu protiv rata, u kojemu produbljuje istraživanja uporabe kamere i montaže. Politički nepoćudan nakon sovj. intervencije u Čehoslovačkoj 1968., uspijeva završiti koprodukciju s Italijom Doviđenja u paklu, prijatelji (1970), a potom sljedeći igrani film, Dom Josefa Matúša režira tek 1980. Međunar. pozornost ponovno privlači Tisućgodišnjom pčelom (1983), o trima naraštajima slovač. seosko-radničke obitelji od kraja XIX.st. do završetka I. svj. rata, gdje su vidljive bitne karakteristike njegovih kasnijih filmova. Već ranije prisutne folklorne i nadrealističke metafore, obogaćene s podosta elemenata humora, ovdje upotrebljava da bi vrlo ozbiljne teme oblikovao na bajkovit i vizualno efektan način, što mu donosi priznanja i nagrade za Snježnicu (1985), Sjedim na grani i dobro mi je (1989), Bolje biti bogat i zdrav nego siromašan i bolestan (1993) i Nejasan izvještaj o kraju svijeta (1997), dok mu nezapaženo prolazi tek Pjegavi Max i sablasti (1987).

T. Kurelec