:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

James Bond, gl. lik (ujedno i sinonim) brit. špijunsko-pustolovne serije čiji su filmovi isprva okvirno temeljeni na romanima i novelama Iana Fleminga (od kojih preuzimaju naslove), a potom, uz zadržavanje pojedinih motiva, na novim pričama. Prava na ekranizaciju romana imao je Harry Saltzman, no proizvodnja započinje 1961. na inicijativu Alberta R. Broccolija filmom Doktor No (T. Young, 1962), koji postiže izniman komerc. uspjeh kakav ponavljaju, pa i uvećavaju, nastavci (većina je među deset najgledanijih filmova godine). Serija postaje jedna od najuspješnijih u povijesti, zadržavši posebnost stila i sadržaja: velik broj spektakularnih akcijskih prizora i maštovitih spec. efekata, brz tempo radnje, dekorativne ljepotice (tzv. Bondove djevojke, npr. U. Andress, J. Seymour, S. Marceau), raskošni mondeni ambijenti i egzotični krajolici. Zapleti se ugl. temelje na Bondovoj borbi protiv psihopatoloških negativaca na čelu međunar. urote koja je, ugl. neidentificirane ideologije fašističkog mentaliteta i terorističkih metoda, iako uz asocijacije na (post)hladnoratovsku blokovsku podijeljenost. Kontinuitetu pridonose i stalni epizodni likovi – Bondov nalogodavac M, tajnica Moneypenny i oružar Q, te atraktivna špica (do 1990-ih izrađivao ju je M. Binder) koju prati pjesma u izvedbi neke zvijezde zabavne glazbe. Gl. junaka, vjerojatno najslavnijeg čovjeka od akcije druge pol. XX.st., prvi je, kao markantna cinika koji zbog cilja ne bira sredstva, utjelovio S. Connery u filmovima Doktor No, Iz Rusije s ljubavlju (T. Young, 1963), Goldfinger (G. Hamilton, 1964), Operacija Munja (T. Young, 1965) i Samo dvaput se živi (L. Gilbert, 1967) te, nakon neuspjela nastupa Georgea Lazenbyja u filmu U službi Njezina Veličanstva (P. Hunt, 1969), u Dijamanti su vječni (G. Hamilton, 1971), a ulozi se još jednom vratio u Nikad ne reci nikad (I. Kershner, 1983), jedinom filmu o Bondu snimljenom u konkurentskoj amer. produkciji. Conneryja je uspješno zamijenio Roger Moore koji, unoseći određeni autoironijski odmak, održava popularnost serije manje silovitim i zabavnijim filmovima Živi i pusti umrijeti (G. Hamilton, 1973), Čovjek sa zlatnim pištoljem (G. Hamilton, 1974), Špijun koji me volio (L. Gilbert, 1977), Moonraker – operacija svemir (L. Gilbert, 1979), Samo za tvoje oči (J. Glen, 1981), Octopussy (J. Glen, 1983) i Pogled na ubojstvo (J. Glen, 1985). Ulogu potom u Dahu smrti (J. Glen, 1987) i Dozvoli za ubojstvo (J. Glen, 1989) preuzima Timothy Dalton kao manje džentlmenski, a više ravnodušni i nasilni Bond. Nakon duže stanke seriju preuzimaju i, u skladu s aktualnim društv.-polit. okolnostima i ukusom publike, moderniziraju producenti Michael G. Wilson i Barbara Broccoli (Saltzman je 1977. svoj udio prodao tvrtci United Artists) te joj filmovima Zlatno oko (M. Campbell, 1995), Sutra nikad ne umire (R. Spottiswoode, 1997), Svijet nije dovoljan (M. Apted, 1999) i Umrijeti neki drugi dan (L. Tamahori, 2002), u kojima Bonda glumi Pierce Brosnan, vraćaju popularnost.

D. Primorac

 

First
Prev
Slika 1 od 2
Next
Last

JAMES BOND, prizor iz filma Dr. No (1962) T. Younga (Sean Connery i Ursula Andress)
First
Prev
Slika 1 od 2
Next
Last