:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Jegulja (Unagi, 1997), Japan, boja, 117min, Eisei/Groove/KSS/Shochiku, r.: Shohei Imamura, sc.: Sh. Imamura, Daisuke Tengan, Motofumi Tomikawa, prema romanu Svjetlucanje u mraku A. Yoshimure, df.: Shigeru Komatsubara, glazba: Shinichiro Ikebe, ul.: Koji Yakusho (Takuro Yamashita), Misa Shimizu (Keiko Hattori), Mitsuko Baisho (Misako Nakajima), Fujio Tsuneta (Jiro Nakajima), Akira Emoto (Tamotsu Takasaki).

Činovnik Takuro Yamashita ubije nevjernu suprugu te nakon osam godina provedenih u zatvoru počinje nov život otvorivši brijačnicu. Spašava život samoubojici Keiko, koja mu postaje iznimno uspješna pomoćnica te se u njega zaljubljuje. No, potpuno ogrubjeli i zatvoreni junak u stanju je povjeriti se samo kućnome ljubimcu jegulji.

Dojmljiva drama razrađenih karaktera, ističe se suptilnim, polaganim tempom, koji sugerira dublja značenja prikazanih događaja i odnosa među likovima. Zapadni su kritičari spominjali i istočnjačku duhovnost, a jegulja kao simbol seksualnosti pridonosi morbidnom dojmu cjeline. Djelo usredotočeno na psih. život, emocionalne i tjelesne potrebe junaka (s jakim naglaskom na seksualnosti) ostavlja dojam monumentalnosti u razradi privatnih problema, a u meditativne konotacije djela uklapa se i prikaz nasilja. Tipično slojevito djelo jednoga od najistaknutijih predstavnika jap. film. modernizma osvojilo je Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu (ex aequo).