Avantura

Avantura (Ľavventura, 1960), Italija/Francuska, c/b, 143 min, Cino del Duca/Produzioni Cinematografiche Europee/Société Cinématographique Lyre, r.: Michelangelo Antonioni, sc.: M. Antonioni, Elio Bortolino, Tonino Guerra, prema Antonionijevoj priči, df.: Aldo Scavarda, glazba: Giovanni Fusco, ul.: Monica Vitti (Claudia), Gabriele Ferzetti (Sandro), Lea Massari (Ana), Dominique Blanchar (Giulia), Renzo Ricci (Anin otac), James Addams (Corrado), Dorothy De Poliolo (Gloria Perkins), Lelio Luttazzi (Raimondo), Angela Tommasi di Lampedusa (princeza).

Za krstarenja u arhipelagu Liparskog otočja, Ana nestane. Njezin ljubavnik Sandro i prijateljica Claudia bezuspješno je traže. Za potrage, oni postaju ljubavnici, no budućnost njihove veze nije ništa izvjesnija od razloga Anina nestanka.

Prvi film tetralogije, koju čine još → Noć, → Pomrčina, i → Crvena pustinja, ujedno prvi Antonionijev film u sinemaskopu, Avantura je remek-djelo i klas. primjer modernističkoga filma. Fabula temeljena na odnosu Claudije i Sandra dedramatizirana je uporabom kadra sekvence bez premca u povijesti filma. Film. vrijeme potpuno je izjednačeno sa stvarnim vremenom pa trajanje svakoga prizora odgovara realnom trajanju bez obzira na montažne rezove. Inovativna uporaba dubinske oštrine u dugim kadrovima organski uklapa likove u okolinu u kojoj se zatječu, kompozicije su određene vertikalama i horizontalama briljantno koristeći dani prirodni ili arhitektonski okvir, pri čemu su ljudi obično premješteni iz središta, ne gledaju u kameru, niti jedni druge. Gotovo potpuna odsutnost subjektivnih kadrova, uz prevladavajuće totale, pojačava dojam objektivnog prikaza koji primjećuje, ali ne objašnjava, stavljajući ujedno odnose među likovima u istu razinu s prostornim odnosima unutar kojih se nalaze. Središnja svijest filma, premda ne i protagonistica, Claudia je često prikazana uokvirena prozorom, kao promatrač aktivnosti drugih likova, koje su ugl. povezane s frustriranim i iznevjerenim seksualnim, emocionalnim i kreativnim nastojanjima. Struktura potrage, koju je sam redatelj nazvao »izvrnutim krimićem,« smješta gledatelja – s obzirom na podatke o zbivanjima – na istu razinu s protagonistima, ali i sa samim film. pogledom: razlozi Anina nestanka, koji metonimijski predstavlja sve druge odnose među likovima i njihovom okolinom, svima su podjednako nedokučivi, dok je istodobno ta zagonetka jedino što i likove i gledatelje i film drži na okupu. Film je na premijeri na festivalu u Cannesu publika izviždala, da bi dan poslije 35 kritičara i redatelja, među kojima Georges Sadoul i R. Rossellini, objavili pismo potpore Antonioniju, a filmu je potom dodijeljena posebna nagrada. Antonioni je 1983., na otoku na kojemu je snimana Avantura, snimio desetominutni dok. film Povratak na otok Lisca Bianca, koji uključuje trideset sekunda dijaloga iz filma, pojačavajući dojam odsutnosti razrješenja zagonetke pogleda.

T. Brlek