Kabaret

Kabaret (Cabaret, 1972), SAD, boja, 124 min, Circle Films/ABC, r. i koreografija: Bob Fosse, sc.: Jay Allen po mjuziklu Joea Masteroffa, Johna Kandera i Freda Ebba, drami Ja sam kamera Johna Van Dreutena i knjizi Berlinske priče Christophera Isherwooda, df.: Geoffrey Unsworth, glazba: John Kander (mjuzikl) i Ralph Burns, riječi pjesama: Fred Ebb, sgf.: Herbert Strabel, Rolf Zehetbauer i Hans Jürgen Kiebach, ul.: Liza Minnelli (Sally Bowles), Michael York (Brian Roberts), Joel Grey (meštar ceremonije), Marisa Berensson (Natalia Landauer), Helmut Griem (Maximilian von Heune), Elizabeth Neumann-Viertel (Fraulein Schneider).

U Berlinu poč. 1930-ih kabaretske točke u klubu Kit Kat zlokobno korespondiraju s polit. zbivanjima.

U ovoj adaptaciji brodvejskog hita sve pjevano-plesne točke motivirane su smještanjem u kabaret. Upravo strogo odjeljivanje scenske izvedbe i izvanscenske stvarnosti naglašava njihovu međusobnu povezanost ostvarenu pomnom dramaturškom gradacijom paralelne izmjene kabaretskih točaka i okvirne fabule, koja je pak uokvirena prizorima najave i odjave večernjeg nastupa. Stalno mijenjanje funkcije glazb. točaka u film. cjelini modulira međudjelovanje zbilje i njezina scenskog predstavljanja od ilustrativnosti uvodne točke »Wilkommen«, preko supostavljanja komičnog pljeskanja po zadnjici nacističkoj brutalnosti na ulicama Berlina, odn. scenskog parodiranja ljubavnog trokuta Briana, Sally i Maxa, do otvorene provokativnosti pjesme »If Only You Could See Her Through My Eyes« kao satire rastućeg antisemitizma i ključne metafore zaključne točke »Life Is a Cabaret«. Sekvenca jedine pjesme koja se ne izvodi u kabaretu (»Tomorrow Belongs To Me«), nego je na idiličnom izletištu započinje pripadnik Hitlerjugenda, da bi mu se zatim priključila masa, izvrće kabaretsku karnevalizaciju dominantnog poretka u estetizaciju polit. programa prokazujući nekritičko uživljavanje publike u predstavljene ideološke sadržaje kao naličje masovne psihoze, te pridajući bezbrižnom eskapizmu – predočenom junakinjinom ambicijom da postane film. zvijezda – izravno polit. značenje. Film počinje i završava prizorima kabaretske publike snimljene u iskrivljenom zrcalu, koje obrise predmeta i lica pretvara u neraspoznatljivu mješavinu boja, no u završnom kadru jedan detalj ostaje neizmijenjen – kukasti križ. Oscarima su nagrađeni L. Minnelli za energičnu izvedbu gl. ženske uloge izvorno napisane upravo za nju, J. Grey za sporednu mušku ulogu, te režija, fotografija, scenografija, montaža (David Bretherton), zvuk (Robert Knudson i David Hildyard) i glazba (Ralph Burns).

T. Brlek