Kasna jesen

Kasna jesen (Akibiyori, 1960), Japan, boja, 129 min, Shochiku, r.: Yasujiro Ozu, sc.: Y. Ozu, Kogo Noda, prema romanu Tona Satomija, df.: Yuharu Atsuta, glazba: Kojun Saito, sgf.: Tatsuo Hamada, ul.: Setsuko Hara (Akiko Miwa), Yoko Tsukasa (Ayako), Mariko Okada (Yuriko Sasaki), Keiji Sata (Shotaro Goto), Shin Saburi (Soichi Mamiya), Sadako Sawamura (Fumiko), Miyuki Kuwano (Michiko), Masahiko Shimazu (Tadao), Chishu Ryu (Shukichi Miwa), Ryuji Kita (Seiichiro Hirayama), Shinichiro Mikami (Koichi), Nobuo Nakamura (Shuzo Taguchi).

Udovica Akiko Miwa živi u sretnom suživotu s kćeri Ayako. Tri poslovna čovjeka, stara obiteljska prijatelja, žele pomoći Ayako da se uda, no ona se izjasni protiv braka. Potom je pokušavaju spojiti s jednim od njih, udovcem Hirayamom, čemu Ayako nije sklona. Dodatni problemi nastaju kada ona pomisli da bi se majka htjela ponovno udati.

Strukturom obično uspoređivan s → Kasnim proljećem (kojim je scenarij djelomično i nadahnut), ovaj je film organiziran oko odnosa majke i kćeri te tipičnog zapleta u kojem se kćeri želi pronaći supruga. No, broj važnih likova u priči izrazito je velik, pa taj središnji odnos u velikoj mjeri ostaje neprikazan (važnije su spletke obiteljskih prijatelja i prijateljica oko Ayakine udaje). Postupno, izlaganjem niza malih zapleta, priprema se rasplet u kojemu majka, nakon što se ponovno zbližila s kćeri, ostaje sama. U vrijeme velikih društv. previranja u Japanu, Ozu se nastavlja baviti obiteljskim temama zbog čega ga je kritizirao dio ljevičarske kritike, nižući jasno razdvojene segmente, narativne blokove u kojima su srodni događaji prikazani na različite načine. U izboru prikazanih događaja kći i majka često ostaju po strani pa na kraju nije najjasnije zašto se Ayako zapravo udala za svojega mladića Gota. Film, koji kumulativnošću pripovijedanja podsjeća npr. na Žudnju za životom V. Minnellija (1956), uspoređivan je i s → Veličanstvenim Ambersonovima, u kojima je prikaz reakcije sporednih likova važan koliko i akcije te reakcije junaka. No, djelo se odlikuje i izrazitom crtom komike, najočitije u likovima trojice pompoznih posrednika (koji su u svojim obiteljima predmet podcjenjivanja), nimalo uzbuđenih problemima što su ih stvorili navodno dobronamjernim spletkama. Naslov filma zapravo označava vedri jesenji dan, odn. lijepo jesenje vrijeme, odgovarajući sadržajnom spoju vedrine i sjete (tradicionalno povezivane s jeseni). U anketi časopisa Kinema Jumpo izabran je na 5. mjesto najboljih filmova godine.

N . Gilić