Kozincev, Grigorij Mihajlovič

Kozincev, Grigorij Mihajlovič, sovj. redatelj ukr. podrijetla (Kijev, 1905 – Sankt Peterburg, 1973). Studirao slikarstvo, 1921. suosnivač umj. skupine FEKS. Zajedno s Leonidom I. Traubergom (1902–1990) od 1924. režira filmove u kojima naglašavaju artificijelnost, montažne dosjetke i vizualne trikove, npr. Oktobarkine pustolovine (1924), Đavolji kotač (1926), dok ekranizacija Gogoljeve pripovijetke Kabanica (1926) odražava utjecaj njem. ekspresionizma. Potom se okreću pov. temama pa režiraju vizualno spektakularne filmove S. V. D. (1927), o ustanku plemića dekabrista protiv cara 1825., i → Novi Babilon, o Pariškoj komuni. Nakon njihova prvoga zv. filma Sama (1931), drame o učiteljici u zaostaloj sibirskoj provinciji, u kojoj kontrapunktiraju sliku i zvuk, potpuno uklapanje K. i Trauberga u obrasce klas. fabuliranja predstavlja trilogija Maksimova mladost (1935), Maksimov povratak (1937) i Viborška strana (1938), o izmišljenomu revolucionarnom heroju koji od radnika u carskoj Rusiji postaje polit. komesarom drž. banke, paradigmatski i vrhunski primjer socijalist. realizma. Razišavši se s Traubergom, od 1947. režira samostalno. Ističe se ekranizacijom Cervantesova romana Don Quijote (1956) te, osobito, ekranizacijama Shakespeareovih tragedija → Hamlet i Kralj Lear (1971), djelima iznimne ekspresivnosti kompozicije kadra i dojmljive crno-bijele fotografije, koja variranjem crnih, bijelih i sivih tonova naglašavaju ugođaj svijeta obilježenog rasapom vrijednosti, ali i njegovu izrazitu materijalnost kojom asocira na teorije M. Bahtina o »karnevalesknosti« srednjovjekovlja.

B. Kragić