Kratak susret

Kratak susret (Brief Encounter, 1946), Vel. Britanija, c/b, 86 min, Cineguild, r.: David Lean, sc.: Noel Coward, Anthony Havleock-Allan, D. Lean, prema drami N. Cowarda, df.: Robert Krasker, glazba: Sergej Mihajlovič Rahmanjinov, ul.: Celia Johnson (Laura Jesson), Trevor Howard (Alec Harvey), Cyril Raymond (Fred Jesson), Eveley Gregg (Dolly Messiter), Stanley Holloway (Albert Godby), Joyce Carey (Myrtle Bagot), Margaret Barton (Beryl).

Na željezničkoj se stanici slučajno sreću Laura Jesson i Alec Harvey. Oboje su u braku, privrženi svojim obiteljima i, usprkos stanovitoj učmalosti svojih života, ne traže nikakve ljubavne pustolovine. Međutim, između njih se javlja obostrana zainteresiranost, a međusobni razgovor postupno dovodi do emocionalnog zbližavanja.

Jedan od vrhunaca realist. tendencija u svj. filmu pol. 1940-ih, djelo i u kontekstu brit. kinematografije ima izdvojen status: zbog gotovo dokumentarističkog oslikavanja ambijenata provincijske Engleske, vrlo prigušenih interpretacija dvoje gl. glumaca lišenih naglašenih melodramskih značajki, nedostatku izrazitijih dram. obrata, usredotočenju na »obične«, svakodnevne životne situacije. Realističnosti pridonosi i zasnivanje radnje na motivu slučaja odn. neočekivanog susreta i upoznavanja koji otkriva zatomljene osjećaje, kao i tenzija između kratkotrajnih trenutaka ljubavničke sreće protagonista i njihova kontinuiranog osjećaja grižnje savjesti. Film očituje i Leanove sklonosti prikazu emocionalno nezadovoljnih žena, a takvu karakterizaciju junakinje podcrtava njezina retrospekcijska naracija koja pridonosi i ugođaju nostalgije za kratkotrajnim emocionalnim ispunjenjem što preživljava tek u sjećanju. Djelo također svjedoči i o redateljevu afinitetu prema neizravnome, porivu za izbjegavanjem fiz. kontakata pa protagonisti ne počine fiz. preljub, a što nadilazi prikazivačke i moralne konvencije razdoblja te sugerira i nesigurnost, prikrivanu tjeskobu, odn. besciljnost izvan ljubavne sfere. Suptilnu tenziju realist. stremljenja i melodramskih konvencija film majstorski orkestrira i fotografijom, u kojoj se izmjenjuju prizori naglašenijih kontrasta i oni gotovo dokumentarističke »sive« fakture, glazb. partiturom II. klavirskoga koncerta u C-molu Rahmanjina te naglašeno empatičnim završetkom. Jedan od dobitnika Grand Prixa u Cannesu 1946., film je nominiran za Oscare za režiju, scenarij i gl. žensku ulogu.

B. Kragić