Krvnik

traži dalje ...

Krvnik (El verdugo, 1963), Španjolska, c/b, 119 min, Naga Films/Zebra Films, r.: Luis García Berlanga, sc.: Rafael Azcona, Ennio Flaiano, df.: Tonino delli Colli, glazba: Miguel Asins Arbo, ul.: Nino Manfredi (José Luis), Emma Perrella (Carmen), José Isbert (Amedeo), José-Luis Lopez, Angel Alvarez.

Mladi pogrebnik José Luis zaljubljuje se u Carmen, kći krvnika Amedea. Ovaj je pred mirovinom i pristanak na njihov brak uvjetuje pogrebnikovim pristankom na preuzimanje njegova posla. José Luis pristaje, ali kad prvi put pogubi čovjeka, odluči napustiti taj posao. Stari Amadeo ga uvjerava da je početak uvijek težak.

Proglašen u anketi španj. film. kritičara i redatelja 1976. najboljim španj. filmom dotada, Krvnik crnohumornim tonom te ironičnim naglašavanjem elemenata slučajnosti, privida pojavnosti i dominacije okolnosti nad individualnim osjećajima (protagonist se užasava svakog nasilja, ali naposlijetku sebe uvjerava u neizbježnost smrtne kazne), dekonstruira frankističke mitove dužnosti i patriotizma. Tomu pridonose suprotstavljenost formalne elegancije filma s nagnućima priče prema apsurdu te interpretacija N. Manfredija koji je uvjerljivo dočarao protagonistov rascjep između vlastitih osjećaja i dužnosti koju prihvaća zbog pritisaka okoline. L. García Berlanga (1921) ovim se djelom nastavio na preokupacije iz prethodnog filma Plácido (1961), o besciljnom lutanju skupine likova izgubljenih za božićnih blagdana, kao metafori besmislenosti frankističkog društva kojega je ironizirao i u svojem komercijalno najuspješnijem filmu Nacionalni lov (1978).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Krvnik. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/884>.