:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Kuća u 92. ulici (The House on 92nd Street, 1945), SAD, c/b, 88 min, Twentieth Century-Fox, r.: Henry Hathaway, sc.: Barré Lyndon, Jack Moffitt, John Monks Jr., df.: Norbert Brodine, glazba: David Buttolph, ul.: William Eythe (Bill Dietrich), Lloyd Nolan (agent George A. Briggs), Signe Hasso (Elsa Gebhardt), Leo G. Carroll (poručnik Hammersohn), Gene Lockhart (Charles Ogden Roper), Lydia St. Clair (Johanna Schmidt), Harry Bellaver (Max Cobura).

New York za II. svj. rata. Njem. špijuni pokušavaju ukrasti tajnu formulu za atomsku bombu. FBI prati njem. agente i uspijeva otkriti špijunsko središte – kuću u 92. ulici.

Utjecajan primjer Hathawayove upotrebe dokumentarizma kao stilizacije u službi akcijskog odn. špijunskog filma. Redatelj u filmu preuzima izvedbeni okvir tada popularnih film. novosti (npr. serija March of Time) da bi špijunskoj priči dodao autentičnost potvrđujući nove holivudske tendencije prema realizmu i snimanju na autentičnim lokacijama. Takav je pristup razvidan i u angažmanu malo poznatih glumaca te detaljnom prikazu špijunskih i detekcijskih metoda (kamera snima objekte u laboratoriju, arhivske dosjee), a određen je ponajprije željom za većom identifikacijom filma i publike u razdoblju neizvjesnije poratne stvarnosti u kojoj se film ne doživljava isključivo poput eskapističke zabave. Charles G. Booth nagrađen je Oscarom za izvornu priču.

S. Zečević