Filmski leksikon
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Kulješov, Lev Vladimirovič, sovj. redatelj i film. teoretičar (Tambov, 1899 – Moskva, 1970). Isprva modni crtač, pa film. scenograf, od 1917. snima film. reportaže, a 1918. igr. prvijenac, akcijski film Projekt inženjera Prajta. Slijede Na crvenoj fronti (1920), realiziran u okviru radionice kinonaturščika koju je osnovao i do 1925. vodio pri Drž. institutu za kinematografiju, potom Neobični doživljaji mistera Westa u zemlji boljševika (1924), ekscentrična parodija krim. filma, ujedno duhovita satira amer. percepcije sovj. Rusije, djelo stilizirane glume i dinamične montaže, znanstvenofantastični triler Zraka smrti (1925), u kojemu sintetizira utjecaje franc. i amer. pustolovnih serijala, Po zakonu (1926), prema pripovijetki J. Londona, njegovo psihološki i dramski najintenzivnije djelo, s radnjom u ograničenom, apstrahiranom ambijentu (izolirana koliba) te Veliki utješitelj (1933), alegorija o slobodi stvaralaštva, zasnovana na eksperimentima s kontrapunktiranjem slike i zvuka. Od 1944. posvećuje se isključivo pedagoškom radu (bio je profesor na visokoj film. školi VGIK). Kao teoretičar, začetnik je montažne škole. Istražujući mogućnosti da se povezivanjem raznorodnih kadrova dobije nova značenjska vrijednost, pokazao je tzv. Kulješovljev efekt, eksperiment s bezizražajnim licem glumca I. Možuhina montiranim uz slike tanjura juhe, djeteta u igri i mrtve žene, što pruža različite dojmove glumčeva doživljaja. Smatrao je da je film umjetnost konstrukcije i da je njegovo organizacijsko načelo u smjenjivanju snimki, a redatelj je »inženjer filma«; važniji su mu teoretski radovi: Umjetnost filma, moj eksperiment (1929), Praksa filmske režije (1935), Osnove filmske režije (1941).