:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Kum III (The Godfather, Part III, 1990), SAD, boja, 161 min, Paramount, r.: Francis Ford Coppola, sc.: Mario Puzo i F. F. Coppola, df.: Gordon Willis, glazba: Carmine Coppola, Pietro Mascagni (Cavalleria Rusticana), ul.: Al Pacino (Michael Corleone), Diane Keaton (Kay Adams), Talia Shire (Connie), Andy Garcia (Vincent Mancini), Sofia Coppola (Mary Corleone), Joe Mantegna (Joey Zasa), Eli Walach (Altobello), Raf Vallone (kardinal Lamberto), Richard Bright (Al Neri), Franc D’Ambrosio (Anthony Corleone), Helmut Berger (Keinszig), John Savage (Andrew Hagen), Al Martino (Johnny Fontana).

God. 1979. Nastojeći poslovanjem s Vatikanom dokraja ozakoniti stečeno bogatstvo, u velikoj mjeri već integrirano u amer. društvo, te ponovno okupiti obitelj i dobiti oprost za vlastite grijehe, Michael Corleone na Siciliji ponovno susreće izdaju i smrt.

Zaključno ostvarenje Coppoline trilogije uspješno nastavlja poetiku prethodnika, autoreferencijalno naglašavajući povezivanje izvedbe i stvarnosti, te odnos materijalnog i duhovnog kroz nesumjerljivost izvanjske raskoši i unutarnje praznine, naznačen već uvodnim vrludanjem kamere po praznim sobama obiteljskog imanja. Suzdržanost i dostojanstvenost slavlja na početku filma, kada Michael prima visoko crkveno odličje, naglašava prevlast spiritualnog nad sekularnim, no mafijaško ubojstvo koje njegov nećak i nasljednik Vinnie izvodi koristeći se crkvenom ikonografijom upućuje na nemogućnost kupnje iskupljenja. Naglašeniji značaj ženskih likova – Connie je postala važan član u obiteljskoj hijerarhiji, dok je Kay stekla neovisnost i postala ravnopravna bivšem suprugu – podcrtava Michaelovo starenje i nužnost predaje vlasti novom naraštaju. Povezivanje niza tema razvijanih u ranijim filmovima kulminira u majstorski orkestriranoj paralelnoj montaži dviju odvojenih zavjera koje se odvijaju dok se u Teatro Massimo u Palermu izvodi Cavalleria Rusticana, u kojoj Michaelov sin debitira kao tenor u ulozi koja odražava motive okvirne fabule filma. Pacinova naglašeno autoironična izvedba sadrži i ključan interpretativni komentar čitave sage: »Ovo je Sicilija. Opera«. Film je nominiran za 7 Oscara (i za najbolji film i režiju).

T. Brlek