:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Laura (1944), SAD, c/b, 88 min, 20th Century-Fox, r.: Otto Preminger, sc.: Jay Dratler, Betty Reinhardt, Samuel Hoffenstein, prema romanu Vere Caspary, df.: Joseph La Shelle, glazba: David Raksin, ul.: Gene Tierney (Laura Hunt), Dana Andrews (Mark McPherson), Cliffton Webb (Waldo Lydecker), Vincent Price (Shelby Carpenter), Judith Anderson (Ann Treadwell), Dorothy Adams (Bessie Clary).

Policijski detektiv Mark McPherson istražuje ubojstvo atraktivne Laure Hunt, nađene mrtve u njezinom stanu. Tijekom istrage stvara sliku o ubijenoj na temelju razgovora s njezinim prijateljem i mentorom – ciničnim kolumnistom Waldom i gl. sumnjivcem, oportunistom Shelbyjem. Međutim, nikako se ne može približiti razrješenju, a i sam polako postaje sve opsjednutiji zagonetnom Laurom.

Jedno od vrhunskih ostvarenja film noira, snimljeno je gotovo potpuno u prozračnim i glamurozno oslikanim interijerima (što naglašava jasna fotografija mjestimice visokoga ključa za koju je J. La Shelle nagrađen Oscarom) te ambijentima otmjena njujorškog društva, čime inovira tu struju dotad oslonjenu na mračne i često ulične ambijente. Detektivska je fabula uobličena retrospekcijama te nadograđena majstorskim, suptilno ironičnim dijalozima u duhu salonske komedije običaja i izvedbi vrsne glum. ekipe (dočaravanjem spoja arogancije, elegancije i ironije lika osobito se ističe C. Webb). U Premingerovoj preciznoj režiji film djeluje i kao prodorna analiza materijalne pohlepe i moralne iskvarenosti visokog društva, posljedica čega je neraspoznavanje granice između stvarnosti i iluzija što, uz protagonistovu opsesiju mrtvom ženom, čini djelo i jednim od prvih amer. krim. filmova koji upućuju na motive neuroza i privida pojavnoga.

B. Kragić