:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: galerija :::: kontakt ::

Lean, David, brit. redatelj (Croydon, 1908 – London, 1991). Iz kvekerske obitelji, na filmu od 1922. isprva obavlja pomoćne poslove, od 1930. montažer, 1942. režira svoj prvi film (zajedno s N. Cowardom, ujedno scenaristom i gl. glumcem), ratni Borimo se na moru (nominacija za Oscara za najbolji film), o posadi brit. razarača, sa sugestivno dočaranim dokumentarističkim ugođajem i rodoljubnim duhom. Slijede tri djela prema Cowardovim scenarijima ili predlošcima: obiteljski film Sretna obitelj (1944), komedija Radostan duh (1945) i melodrama → Kratak susret, vrhunski prilog onodobnim realist. tendencijama svj. filma, kojom ujedno očituje preokupacije karakteristične i za mnoge kasnije filmove – sklonost prema prikazu nesretnih žena i neostvarene ljubavi. Od daljnjih filmova, → Velika iščekivanja i Oliver Twist (1948) ekspresivne su ekranizacije romana Ch. Dickensa, u kojima uspjelo prenosi piščev spoj sentimentalnosti, groteske i jeze te utječe na stil kasnijih ekranizacija, dok Strastveni prijatelji (1948) i Ljetno doba (1955) obnavljaju temeljne motive Kratkog susreta, ali u raskošnijim ambijentima (Alpe odn. Venecija). Madeleine (1950) je sudska drama, prema istinitom slučaju umorstva iz viktorijanskog razdoblja, kojom potvrđuje umijeće uvjerljivog ocrtavanja prošle epohe, kao što je film Brži od zvuka (1952), o brit. pilotima prvih nadzvučnih aviona potvrda retoričkoga vizualnog stila kakav do vrhunca razvija u 5 spektakularnih ostvarenja u amer. (ko)produkcijama (u Vel. Britaniji je još režirao komediju Hobsonov izbor, 1954): → Most na rijeci Kwai (Oscar za najbolji film i režiju) jedan je od prvih filmova o II. svj. ratu naglašeno antimilitarističkog duha, → Lawrence od Arabije (Oscar za najbolji film i režiju), prva suradnja (od 3) sa scenaristom R. Boltom, najava je kasnijih autorefleksivnih političko-pustolovnih spektakala, njegov najpopularniji film → Doktor Živago, melodramatična je obrada romana B. Pasternaka, dok Ryanova kći (1970) i ekranizacija romana E. M. Forstera Put u Indiju (1984) potvrđuju redateljevo zanimanje za dijelove bivšega brit. kolonijalnog carstva, pri čemu prvi erotski dotad najizravnije razmatra motiv ženskih frustracija koji u drugom uobličuje krajnje diskretno kroz autorsku sintezu sklonosti prema neodgonetnutim događajima (djelomice i kao iskazu sugestija prikrivene tjeskobe) i teškoćama uzajamnog razumijevanja različitih kultura. Usprkos proturječnim ocjenama tog razdoblja stvaralaštva, L. je tim filmovima potvrdio status međunarodno najistaknutijeg brit. redatelja, pokazavši se i vrsnim poznavateljem nedavne povijesti i neeuropskih ambijenata te majstorom obogaćivanja spektakla intimizmom, bizarnim ličnostima pa i dimenzijom netipične začudnosti. Za doprinos filmu dobio je 1990. priznanje za životno djelo Amer. film. instituta. Njegova druga supruga Ann Todd (1909–1993) bila je kaz. i film. glumica; nastupila je u trima njegovim filmovima (Strastveni prijatelji, Madeleine, Brži od zvuka).

B. Kragić