Leone, Sergio

Leone, Sergio, tal. redatelj, scenarist i producent (Rim, 1929 – Rim, 1989). Isprva asistent mnogih tal. redatelja (C. Gallone, L. Comenicini, M. Soldati) te amer. redatelja koji snimaju u Italiji (W. Wyler, R. Walsh, F. Zinnemann). Prvo mu je red. ostvarenje pseudopov. spektakl Kolos s Rodosa (1961), u tradiciji ondašnjih tal. komerc. spektakala. Ubrzo potom posvećuje se špageti-vesternima, kojima postiže izniman uspjeh; prvi takav film Za šaku dolara (1964) označava prekretnicu u povijesti vesterna. Uz arhetipski sukob dobra i zla, motiv osvete i profiliranje likova kao izrazitih individualaca, ovaj film ustoličuje tzv. mitologiju stranca, tipsku ulogu »čovjeka bez imena«, kojom se proslavio C. Eastwood. S drugim dvama dijelovima trilogije – Za dolar više (1965) te Dobar, ružan, zao (1966), L. do krajnjih granica istražuje vlastitu poetiku čija su temeljna obilježja vizualna i dramatska monumentalnost, stilizirana fotografija, vrlo česta uporaba krupnoga plana u svrhu naglašavanja njegove stilske i retoričke vrijednosti, dinamična i funkcionalna montaža te prepoznatljiva grandiozna glazba (skladatelj E. Morricone). Navedeni su postupci u potpunosti vidljivi u filmu → Bilo jednom na Divljem zapadu, koji, za razliku od trilogije, nije ostvario značajan komerc. uspjeh niti ga je u početku kritika prihvatila. Nakon što filmom Sagni se (1971) kombinira špageti-vestern s obrascima polit. filma, L. sve manje režira i ugl. se posvećuje producenturi. Režiji se vraća tek 1984. – gangsterskim filmom → Bilo jednom u Americi. Ambiciozna sovjetsko-tal. produkcija, s temom opsade Lenjingrada za II. svj. rata i s R. De Nirom u gl. ulozi, ostaje njegov posljednji, nerealizirani projekt. L. je redatelj koji pokazuje sklonost prema grotesknom, emfatičkom i naturalističkom viđenju svijeta, a njegov prepoznatljiv vizualni stil te naglašavanje psihol. jačine likova i snažnih arhetipskih situacija još uvijek privlači znatan broj obožavatelja, ali ne i film. sljedbenika.

T. Valentić