Lijepi Serge

Lijepi Serge (Le Beau Serge, 1958), Francuska, c/b, 93 min, AJYM, pr., r. i sc.: Claude Chabrol, df.: Henri Decaë, glazba: Émile Delpierre, ul.: Gérard Blain (Serge), Jean-Claude Brialy (François), Bernadette Laffont (Marie), Michčle Meritz (Yvonne).

François dolazi iz Pariza u rodno mjesto na oporavak. Staroga prijatelja Sergea zatječe kao nesretno oženjena propalicu te se (premda je i sam duboko nesređen) započne miješati u njegov život.

Autorov prvijenac najavio je franc. novi val psihol. razradom junaka, dajući alternativu tadašnjemu trendu film. prikaza mladeži. Naizgled jednostavna priča, često je uspoređivana s poetikom tal. neorealizma, iako retorični izbor planova i neki izrazito autorski kadrovi (npr. prizor vrišteće trudnice) očituju sklonost prema dramaturgiji tajni i modernističkoj koncepciji tvorbe lika, ključnoj za Chabrolov kasniji opus. Neki su tumačitelji čak isticali vizualne strukture nalik onima u film. ekspresionizmu, a naizgled »dobar« protagonist zapravo je voajer, koji stalno promatra ne pretjerano simpatične seljake. Zbog složenih odnosa među spolovima, Françoisova se fiz. slabost može protumačiti i kao metafora nastranosti (pa i nemoći), što upućuje na bitno drugačije značenje vjerskih konotacija motiva žrtvovanja i iskupljenja (te simboličkih konotacija glazb. tema i lajtmotivskog vezivanja svjetla i mraka uz pojedine likove). Premda prikrivenijih autorskih zahvata u usporedbi s mnogim kasnijim Chabrolovim ostvarenjima, film je djelo složene strukture, često nepravedno zanemareno u nabrajanju vrhunskih ostvarenja novog vala. U idućemu autorovu filmu Rođaci (1959) razrađuje se slična situacija te odnos među likovima, ali s provincijalcem koji dolazi u grad.

N. Gilić