Lisinski

Lisinski (1944), Hrvatska, c/b, 85 min, Hrvatski slikopis, r.: Oktavijan Miletić, sc.: Milan Katić, df.: O. Miletić, Ivan Zeitlinger, glazba: Boris Papandopulo (i Vatroslav Lisinski), ul.: Branko Špoljar (V. Lisinski), Lidija Dominković (Hedviga Banova), Veljko Maričić (Štriga), Srebrenka Jurinac (grofica Sidonija Rubido), Tošo Lesić, Hinko Nučić, Tomislav Neralić, Jozo Martinčević.

Skladatelj V. Lisinski pokušava se probiti unatoč neprijateljskom okružju i krhkome zdravlju, a uz potporu domoljubnih prijatelja i sponzora. Zagleda se u lijepu Hedvigu, no misli da je nije dostojan, a prijatelj Štriga nagovara ga na pisanje budnice i prve hrv. opere.

Prvi hrv. dugometr. igr. film razvio se iz ideje o srednjometr. kulturno-pov. filmu o V. Lisinskom, a kako ustaške vlasti nisu odobravale ideologiju ilirskoga pokreta, autori su izbjegavali izravna upućivanja na taj kontekst. Djelo naglašeno edukativnog tona, s naratorom koji razglaba o sudbini hrv. talenata, odlikuje se izrazito artificijelnom glumom te sentimentalnim tonom teže prihvatljivim gledatelju naviklom na prikrivenije narativno kodiranje idealizacija. Na razini pojedinih snimaka, međutim, fotografijom, scenografijom i organizacijom masovnih prizora, L. se približava ostvarenjima razvijenijih kinematografija a ponajviše odražava duh i poetiku ilirskoga stvaralaštva.