Lomeći valove

traži dalje ...

Lomeći valove (Breaking the Waves, 1996), Danska/Švedska/Francuska/Nizozemska/Norveška/Finska/Island/Njemačka/Italija/SAD, boja, 159 min, Zentropa/Det Danske Filminstitut/Finish Film Foundation/Nordic Film & TV Fund/Norwegian Film Institute/Nederlands Fonds voor de Film/Swedish Film Institute/The Icelandic Film Corporation/CoBo Fund/Euroimage/European Script Fund/Canal+/Argus Film/La Sept Cinéma/Liberator/Lucky Red/Media Investment Club/Northern Lights/Philippe Bobor/October Films/SVT/TV 1000/Villealga/Trust Film/VPRO/YLF/ZDF/arte, r.: Lars von Trier, sc.: L. von Trier, Peter Asmussen, df.: Robby Müller, ul.: Emily Watson (Bess), Stellan Skarsgård (Jan), Katrin Cartlidge (Dodo), Jean-Marc Barr (Terry), Adrian Rawlins (dr. Richardson), Jonathan Hackett (svećenik), Sandra Voe (Bessina majka), Udo Kier (sadistički mornar).

Mlada Bess, pripadnica stroge religijske zajednice na izoliranom škotskom otoku, udaje se za Jana, stranca koji radi na naftnoj platformi. Kad on teško strada, ona moli Svevišnjeg da ostane živ. Posve nepokretan, Jan traži od Bess da se podaje drugim muškarcima i priča mu o tome. Bess pristane, uvjerena da će mu tom žrtvom spasiti život.

Početni dio trilogije o »zlatnim (ženskim) srcima« L. von Triera, film je izazvao brojna proturječja i snažne napade znatnog dijela feminističke kritike. Glavna je optužba bila za »sadističko iživljavanje nad psihički labilnom junakinjom«, čija se posvećenost voljenom muškarcu tumačila kao poželjan patrijarhalni model muškarcu ultimativno predane žene. Ovakvo tumačenje zanemarilo je nonkonformizam Bessina lika, njezino osviješteno suprotstavljanje rigidnoj patrijarhalnoj zajednici, romantičarski anarhoindividualni patos koji individualni ljubavni odnos pretpostavlja uzusima šire zajednice, pri čemu je spolno/rodno određenje ljubavnih protagonista sporedno. Kao i ostali dijelovi trilogije, film sugestivnim dokumentarističko-naturalističkim prosedeom afirmira nevinu (žensku) osobu krhka tijela i čvrste psihe (psihička pomaknutost protagonistica tek je »anđeoski znak raspoznavanja«) koja oplemenjuje turobni ambijent egzistencije. Pritom značenjska slojevitost filma, kojoj pridonose i fotografski statični, (gotovo) metatekstualno artificijalni (camp) eksursi na početku svakog od poglavlja na koja je film podijeljen, kao opozicija intenzivno pokretnoj kameri i naturalističkoj teksturi, omogućava interpretacijske razrade.

D. Radić

ilustracija
LOMEĆI VALOVE, L. von Trier (Emily Watson i Stellan Skarsgård)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.

Citiranje:

Lomeći valove. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/955>.