Loren, Sophia

Loren, Sophia (pr. ime Sofia Scicolone), tal. glumica (Rim, 1934). Nakon siromašna djetinjstva sudjeluje na natjecanjima ljepote, od 1949. statira u filmovima. Sklopivši ugovor s producentom (kasnijim suprugom) C. Pontijem, počinje glumiti sve veće uloge pod novim imenom, a prvi uspjeh postiže u Aidi (C. Fracassi, 1953), prema G. Verdiju. Senzualno privlačna i stasita, postaje zvijezdom popularnih komedija, npr. Napuljsko zlato (V. De Sica, 1954) i Kruh, ljubav i … (D. Risi, 1955), a često glumi i izvan Italije (npr. Crna orhideja, M. Ritt, 1958., nagrada u Veneciji). I nakon dojmljive kreacije lika majke u ratnom metežu u filmu Cioccara (V. De Sica, 1960., Oscar, nagrada u Cannesu) često glumi u komedijama, npr. Jučer danas sutra (1963) i Brak na talijanski način (1964) V. De Sice. Tim ulogama potvrđuje dar za komiku, dok profinjenim nastupom u spektaklu El Cid (A. Mann, 1961) ostvaruje dojmljiv film. ekvivalent epsko-tragične junakinje. Poslije uspjelo nastupa i u karakternim ulogama, npr. → Izuzetan dan. Ostale važnije ul.: Naša vremena (A. Blasetti, 1954), Ključ (C. Reed, 1958), Žudnja pod brijestovima (De. Mann, 1958), Đavolica u ružičastome (G. Cukor, 1959), Pad Rimskog Carstva (A. Mann, 1964), Grofica iz Hong Konga (Ch. Chaplin, 1967), Subota, nedjelja i ponedjeljak (L. Wertmüller, 1990), Francesca i Nunziata (L. Wertmüller, 2001), Između stranaca (E. Ponti, 2002).