Losey, Joseph
traži dalje ...Losey, Joseph, američko-brit. redatelj (La Crosse, Wisconsin, 1909 – Pariz, 1984). Iz obitelji englesko-nizozemsko-njem. podrijetla, diplomirao kaz. umjetnost i engl. književnost, bio kaz. kritičar (New York Times, New York Herald Tribune, Saturday Review of Literature) i redatelj, od 1937. režira obrazovne i dok. filmove u produkciji Rockfellerove zaklade, potom je redatelj na radijskim mrežama NBC i CBS, 1945. režira kratkometr. krim. film Pištolj u njegovoj ruci, a 1948 (nakon zapažene kaz. postave Brechtova Galileja) cjelovečernji prvijenac, antirasističku alegoriju Dječak sa zelenom kosom, u kojemu naznačuje trajnu preokupaciju destruktivnom dominacijom društv. konformizma nad individualizmom. Krim. film noir Njuškalo (1951) najavljuje kasnije sklonosti razrađenoj uporabi ambijenata u cilju psihol. karakterizacije kao i preokupaciju motivom uljeza, dok je M (1951) zanimljiv »amerikanizirani« remake istoimenog filma F. Langa. Zbog sudjelovanja u radu ljevičarskih kult. društava i članstva u Komun. stranci, 1951. postaje predmetom istrage Komiteta za protuamer. djelatnosti te napušta SAD. Nastanivši se u Vel. Britaniji, režira melodrame Uspavani tigar (1954) i Prisan stranac (1956), potom krim. filmove Vrijeme bez milosti (1957), u kojemu kroz priču, prožetu frojdističkim elementima, o ocu alkoholičaru opterećenom grižnjom savjesti koji pokušava spasiti nevina sina od pogubljenja, osuđuje smrtnu kaznu, detekcijski film Nenajavljeni sastanak (1959), s kritičkim aluzijama na establishment i vrhunski gangsterski film → Betonska džungla, kojim stječe izniman ugled u franc. kritike. U daljnjim se ostvarenjima sve više bavi analizom ambigviteta i složenosti seksualnih opsesija i moralnih nesavršenosti karaktera. Melodrama s radnjom u Veneciji Eva (1962), sudska drama iz I. svj. rata → Za kralja i domovinu, potom djela prema scenarijima H. Pintera i s radnjom u ambijentima brit. viših klasa → Sluga, → Nesreća i → Ljubavni glasnik (Grand Prix u Cannesu), filmovi okvirne ljubavne tematike Romantična Engleskinja (1975) i Pastrva (1982., u Francuskoj) pa Gospodin Klein (1976., u Francuskoj), »kafkijansko« djelo o postupnom gubljenju identiteta (motiv dvojnika), s radnjom za njem. okupacije Francuske, te elegantna adaptacija Mozartove opere Don Giovanni (1979) odlikuju se ugođajem tjeskobe, prijetnje i ugroženosti, sa sugestijama unutarnjih proturječja i potisnute nasilnosti likova te svjedoče o redateljevoj zaokupljenosti klasnim sukobima, osobnim ambicijama i licemjerju (po dijelu kritike s moralističkih pozicija koje očituju i puritanski pesimizam spram ljudske prirode). Zadržavši pomnu pozornost prema vizualnim detaljima (česta uporaba zrcala) i metaforičkoj funkciji zorno prikazanih prostora, postupno se okrenuo od retorički naglašenog stila (nazivanog i »baroknim«), kakav je najizrazitiji u Evi prema red. suzdržanosti, ali i sve sofisticiranijim narativnim strukturama oslonjenima na miješanje prošlosti i sadašnjosti, subjektivne vizure, a u Romantičnoj Engleskinji i metatekstualne postupke. U tom smislu tenziju između društv. klasa, izvanjske mirnoće i unutarnjih strasti, intelekta i emocija, prostora i likova, zajednica i stranaca nadograđuje zaokupljenošću strukturnom napetošću priče i diskurza. Tijekom 1970-ih režirao je i nekoliko djela izravne polit. tematike, npr. Umorstvo Trockoga (1972), Galileo (1975), prema Brechtovoj drami, Putovi na jug (1978., u Francuskoj), dok se u svojemu posljednjem filmu Pod parom (1985) nekarakteristično usredotočio na više ženskih protagonista.
B. Kragić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2003.
Losey, Joseph. Filmski leksikon (2003), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://film.lzmk.hr/clanak/959>.