Lovac na jelene

Lovac na jelene (The Deer Hunter, 1978), SAD, boja, 183 min, Universal/EMI, pr.: Barry Spikings, Michael Deeley, Michael Cimino, John Peverall, r.: Michael Cimino, sc.: Deric Washburn prema izvornoj priči M. Cimina, Derica Washburna, Louisa Garfinklea, Quinna K. Redekera, df.: Vilmos Zsigmond, glazba: Stanley Myers, ul: Robert De Niro (Michael), Christopher Walken (Nick), Meryl Streep (Linda), John Cazale (Stan), John Savage (Steven), George Dzundza (John), Chuck Aspegren (Axel).

U gradiću Clairtonu u Pennsylvaniji većina je žitelja ukr. podrijetla i radi u obližnjoj čeličani. Uoči odlaska u Vijetnamski rat, trojica prijatelja – Michael, Nick i Steven – nakon Stevenova vjenčanja, odlaze u posljednji lov na jelene. Na vijetnamskom ih bojištu zarobe, muče i prisiljavaju igrati rus. rulet, a kad uspiju pobjeći, razdvoje se. Nick poludi i ostane u Sajgonu, Steven ostane bez nogu, a Michael se po povratku u SAD zbližuje s Nickovom djevojkom Lindom.

Jedan od prvih filmova koji od pol. 1970-ih prekidaju tzv. razdoblje znakovite šutnje o iskustvima vezanim za Vijetnamski rat. Uvjerljivim opisom ambivalentnosti amer. osjećaja u razdoblju postvijetnamske moralne krize, pomalo pretencioznim analogijama i kontroverznim tretmanom Vijetnamaca, otvorio je poprište ideoloških rasprava u kojima je negirano da je riječ o antiratnom filmu, kakav je evidentno bio konkurentski Povratak ratnika (H. Ashby, 1978). M. Cimino (1943) neosporno ne ispituje uzroke rata, nego njegove razorne učinke na psihu i egzistenciju protagonista. Pritom sklonost prema slavenskim motivima, epskoj naraciji, emocionalnoj povišenosti i masovnim ritualima katkad potencira do ruba pompoznosti, npr. u raskošnoj i briljantno snimljenoj, ali razvučenoj sceni vjenčanja. Ipak, u vizualno dojmljivom, etnografski obogaćenom filmu uspijeva stvoriti autentičnu atmosferu provincijskog života umnogome neasimilirane izolirane supkulture, a posebice se izdvaja središnja scena ruskog ruleta (pogrešno osporavana zbog upitne pov. vjerodostojnosti) u kojoj je metaforično prikazana brutalnost ratovanja. Pokazujući spremnost Hollywooda za suočavanje s Vijetnamskim ratom i odavanje priznanja novom red. naraštaju, amer. Akademija nagradila je film Oscarima za najbolji film, režiju, sporednu mušku ulogu (Walken), montažu (Peter Zinner) i zvuk (Richard Portman, William McCaughey, Aaron Rochin, Darin Knight). Filmom je Cimino postao red. zvijezda s punom kreativnom slobodom koju je iskoristio snimajući sljedeći film → Vrata raja.

D. Primorac