Ljubavi jedne plavuše

Ljubavi jedne plavuše (Lásky jedné plavolásky, 1965), Čehoslovačka, c/b, 88 min, CBK/Filmové Studio Barrandov/Sebor, r.: Miloš Forman, sc.: M. Forman, Jaroslav Papoušek, Ivan Passer, df.: Miroslav Ondříček, glazba: Evžen Illin, ul.: Hana Brejchová (Andula), Vladimír Pucholt (Milda), Vladimír Menšík (Vacovský), Ivan Kheil (Manas), Jiří Hrubý (Burda), Milada Ježková (Mildina majka), Josef Šebánek (Mildin otac).

Tvornica u češ. provinciji zapošljava gotovo isključivo žene, a kronični nedostatak muškaraca rješava se na sve moguće načine, pa i dovođenjem sredovječnih vojnika rezervista. Međutim, mlada i lijepa plavuša Andula izabire Mildu, člana glazb. sastava. No, nakon zajedno provedene noći, koju on smatra prolaznom pustolovinom i vraća se u Prag, Andula je odlučna izboriti se za ono što drži ljubavlju svojeg života, te kreće za njim i dolazi u njegovu kuću. On se smatra uhvaćenim u klopku, ona pak izdanom, dok se roditelji ne mogu odlučiti na čiju stranu stati te svatko od njih nastoji braniti vlastiti integritet.

Forman majstorski i na gotovo dokumentaristički način prikazuje stvarnost u kojoj ima i mnogo neveselih tonova, a komiku stvara na opreci između takve zbilje i likova koji su zahvaljujući svojemu posebnom emocionalnom stanju potpuno izašli iz svakodnevne rutine. U tom je smislu uzorna sjajna sekvenca plesa na kojemu bi žene trebale naći izabranike, gdje komika izbija iz nelagode i nespretnosti. Veliku zaslugu za funkcioniranje takva koncepta imaju i glumci, ugl. amateri ili početnici, koje je Forman pustio da improviziraju u zadanim situacijama, da bi onda njihove spontane reakcije dotjerao i uklopio u čvrst koncept. Prvi redateljev veliki međunar. uspjeh, film je skrenuo pozornost na onodobni uspon češke i slovačke kinematografije kao i specifičan postupak prikaza dramatičnih situacija u komičnom svjetlu, a u cilju privlačenja gledateljske pozornosti, ali i zadržavanja njegove svijesti o ozbiljnosti problema, a koji je označen kao tipični češ. humor.

T. Kurelec